Kad hodate cestom oko sebe susrećete različite ljude. Sve ih primijetite, ako niste u svojim mislima, no neki vam više, a neki manje privuku pozornost. Tako sam ja neki dan šetala doma nakon poprilično napornog radnog dana kada sam preko ceste ugledala zanimljiv par.

Naime, cura je bila visoka sigurno metar i osamdeset, a njen je dečko, koji ju je držao za ruku, bio barem 'za glavu' manji od nje. (mislim da čak i više nego 'za glavu') Moram priznati, pobjegao mi je smiješak, ali ne onaj zlonamjerni ili onaj koji je rezultat ismijavanja razlike u njihovoj visini. Bili su mi baš simpatični. Doduše, grupi srednjoškolaca koja je hodala ispred mene bili su malo 'simpatičniji' pa su među sobom ismijavali, kak su oni rekli 'mališana i Blanku Vlašić'.

Svima nam je normalno kad vidimo visokog dečka i nižu curu. To je prirodno, rekli bi neki, jer dečki su jaki, stasiti, a cure su ona 'krhkija' bića. Eeee, ali kad vidimo curu koja je viša od dečka onda je to čudno i uglavnom izaziva podsmijeh. Nitko ne razmisli da možda taj par nije povezao izgled nego ljubav. Na kraju krajeva, ljubav je ona koja učini da dvoje ljudi bude skupa. Koliko je tu presudan izgled, ovisi od osobe do osobe.

No izgled je manje bitna kategorija kada se zaljubljujete. Nekad vam se može učiniti da je vaš dečko, ili vaša cura baš sve suprotno od onoga što ste oduvijek željeli i sanjali, a opet, tu osobu volite više od ičega na ovome svijetu i ne biste je mijenjali. Bila sam na misi na kojoj je jedan bračni par slavio šezdesetu godišnjicu braka. Vau!

Zapravo, nikad nisam čula da je netko toliko dugo bio u braku, a opet, obuzela me neka čudna toplina i veselje kada sam vidjela radost u očima dede i bake koji već šest desetljeća dijele dobro i zlo. Nakon tolikih godina nije im ostala ni ljepota ni mladost, ali ostalo im je zajedništvo, ljubav i velika obitelj koju su stvorili.

Danas ljudi u braku izdrže jedva pet-šest godina, nakon čega ih razdvoje 'teške razlike karaktera', premalo razumijevanja i milijun drugih izgovora. Kad sam pitala baku Baricu koja je tajna tako dugog braka, rekla mi je: Strpljenje, opraštanje i puno ljubavi! Ali ljudi danas imaju jako malo strpljenja, a o opraštanju da ne govorim. Nekad ko' da zaboravljamo da život traje jako kratko i da nemamo puno vremena za ljutnje i svađe. Jer tek što ćemo se okrenuti, život će proći.

Vremena je malo, iskoristite ga najbolje što možete. I da se vratim na početak priče, na onaj zanimljiv par. Ne znam koliko su dugo zajedno, ni hoće li stati pred oltar i doživjeti šezdesetu godišnjicu braka, ali definitivno su zaslužili pohvale jer su, svjesni da ih većina ljudi gleda, ponosno odšetali držeći se za ruke. Uostalom, različitost veseli i da je sve jednako na svijetu ne bi bilo zabavno. Slažete se?