Koliko god se trudim u kolumnama biti racionalna i bez suvišnih emocija, nekad je to teško. Teško je iz razloga što me uglavnom na pisanje kolumni potakne neki događaj iz moje bliže okoline ili nešto što sam ja proživjela pa je teško isključiti emocije.

Kroz posljednjih nekoliko tjedana ponovno sam s grupom fenomenalnih ljudi spremala humanitarni koncert. Što reći, koncert je uspio, pomogli smo našem Miljenku i njegovoj obitelji. I to me nagnalo da razmislim o pomaganju. Nebrojeno smo se puta našli u situaciji da nam zatreba pomoć, a isto smo se tako nebrojeno puta našli u situaciji da imamo prilike nekome pomoći.

Možda nekad nekome i ne možemo mnogo pomoći, ali nekad topla riječ i zagrljaj pomažu više od ičeg drugog. Osjećaj koji ostaje u nama nakon što nekome pomognemo poseban je i riječima neopisiv. Miješaju se u tom osjećaju sreća, zadovoljstvo, ljubav, ponos…

Nekad je i teško tražiti pomoć, nekad je teško priznat da ne znam kako dalje i da nam treba nečiji savjet ili usluga. No u pomoći nema mjesta sramu ili strahu.Čovjek nikada ne može znati hoće li pomoć sutra i njemu trebati. Svjedoci smo da u posljednje vrijeme postoje mnoge humanitarne akcije, bilo na televiziji, bilo u našoj bližoj ili daljnjoj okolini.
Ja nekako ne mogu ostati imuna na to da barem jednom ne okrenem broj telefona kojim se skupljaju donacije u različitim emisijama. Pogotovo ako su djeca u pitanju. Postoji tu i ona negativna strana čitave priče, a to je da se događalo da se novcima koji su sakupljeni kroz telefonske pozive nije učinilo ništa. Što reći na takve slučajeve osim izraziti veliko zgražanje naspram onih koji su sredstva sakupljena za pomoć djeci prisvojili sebi.

Moram priznati da ja nekako vjerujem da je većina akcija pomoći ipak iskrena i vjerodostojna. Vjerujem da na svijetu još uvijek postoji mnogo više dobrih ljudi, a mnogo manje onih pohlepnih i zlih. Sigurna sam da se raznim humanitarnim akcijama mnogo pomoglo i da su se učinile mnoge hvalevrijedne stvari. Zamislite svijet u kojem nema pomaganja, u kojem se ne možete obratiti za pomoć…

Tužan bi to bio svijet. I zato kad god imate priliku pomoći nekome, učinite to. Pa makar pomoć bila zagrljaj nekome kada se loše osjeća ili lijepa riječ nekome tko pati. Ono što ćete osjetiti zasigurno će vam se svidjeti i natjerat će vas da pomažete još, još i još. A ako ikad zatrebate pomoć, vidjet ćete, stvorit će se oko vas pravi i iskreni ljudi na koje ćete se moći osloniti.