Tek što sam pomislila da neću više morati pisati o dogodovštinama iz vlaka, eto nove. I naravno tek što sam pomislila da neću više morati pisati o Hrvatskim željeznicama, ponovno ću im posvetiti par redaka.

Vrijeme je ispita što znači da svako malo putujem u Zagreb vlakom. Već sam više put napomenula koliko su vlakovi u lošem stanju, a zna to i svatko tko je u posljednjih nekoliko godina bar jednom putovao vlakom. No da samo ne kudim, moram reći da od nedavno od Zaboka prema Zagrebu vozi i nekoliko novih, klimatiziranih vagona. Pravo je osvježenje sjesti u jedan od tih, novih, čistih vagona koji ne izgledaju kao oni iz drugog svjetskog rata koji već duže vrijeme, štoviše godinama, prometuju na relacijama od Zagorja prema Varaždinu i Zagrebu.

Ali prošlog tjedna, uslijed 37 stupnjeva Celzijusa takvih vagona nije bilo. I tako sam ja krenula vlakom iz Zagreba. Bio je potpuno pun jer je vozio u vrijeme kada ljudi idu s posla. Što da Vam kažem? Bilo je pakleno. Niti svi otvoreni prozori, ni propuh nisu pomogli da bi se osjetilo malo osvježenja. Ali i to se nekako preživi.

Nije ni prvi, a zasigurno ni zadnji put da putujem vlakom po takvoj vrućini. Uostalom, ljeto je, rekli bi mnogi, i mora biti toplo i vruće. Doduše, malo sam zavidjela putnicima koji su ulazili u vlak za Sisak na susjednom peronu jer je vlak naočigled bio poprilično nov i klimatiziran.

No, dobro. Krenuli smo. I došli do Gajnica. Tamo je vlak stao. Počelo je komešanje u kupeu. –Pa zakaj stojimo? Danas sam krenula ranije doma s posla, a došla bum kasnije..; To su ti Hrvatske željeznice – bili su samo neki od komentara gospođa koje su sjedile sa mnom u kupeu. Stojimo tako 5 minuta. Deset minuta. Petnaest minuta. E sad je postalo jasno da se nešto događa. Pojedinci su već počeli izlaziti iz vlaka, a konduktera ni za lijek. Ne bi li bilo pristojno da se prošetao vlakom i objasnio putnicima koji se 'kuhaju' u vagonima zašto se stoji i koliko će dugo zastoj trajati?

Stajali smo punih 25 minuta bez nekog posebnog objašnjenja sve do trenutka do kad nismo saznali da je problem bio u tome da su se sretnice preužarile. Hm…dosta zanimljivo objašnjenje. Jasno mi je da se zimi zalede, ali da se ljeti tolika količina metala može preužariti od kojih četrdesetak stupnjeva, e to mi nije jasno.

No zanimljivo je da podatak zašto stojimo nismo dobili od konduktera u vlaku, već je jedna gospođa nazvala svog rođaka koji radi na jednom od zagorskih kolodvora pa joj je prenio 'mudar' razlog zastoja. Imam još dva-tri ispita u ovoj akademskoj godini. Nadam se da neće biti jako vruće, da se skretnice opet ne bi, zamislite, preužarile.