Što da Vam kažem? Iz naslova je sve jasno, jednostavno nismo svi stvoreni za sve i ne nismo za sve talentirani. Ali danas to baš ne shvaćaju svi. Pogledajte samo glazbenu scenu. Svako tko želi može postati pjevač. Ne trebate tu dobiti neku posebnu dozvolu da bi snimili pjesmu i pjevali.

Možda bi se dobivanjem dozvole da ste sposobni pjevati spriječilo da moramo slušati zavijanje Ave, Simone i ostalih samoprozvanih pjevačica. Imate li od  3 do 4 tisuće kuna možete si snimiti pjesmu, poslat je na festival i vi ste pjevačica. Nije tu baš važno znate li pjevati, znate li pokoju notu. Važno je da obučete (pre)kratku haljinicu, nabacite (najmanje) tonu šminke na sebe i zaurlate stihove kao 'Mene dragi ne voli, mene to toliko boli' ili 'Zamotaj srce u salvetu da ne ispadneeee'.

Sjetite se samo svih onih emisija u kojima se traže talentirani mladi ljudi. Doista, pojave se tamo pojedinci koji su zaista dobri pjevači, ali pojave se i oni zbog kojih vam je uopće nelagodno gledati u ekran koliko su loši i samodopadni. No s takvima uglavnom dolaze roditelji koji svoju djecu beskompromisno podržavaju. I to je loše. Naravno, roditelji vole svoju djecu više od ičega na svijetu i ta im ljubav daje obavezu da budu realni i iskreni sa svojom djecom. Ponekad treba djeci objasniti da za neke stvari nisu.

Zamislite da studirate medicinu, a padate u nesvijest kad vidite krv? E, pa isto vam je tako kad silno hoćete pjevati, a ne možete otpjevati dva točna tona i bez sluha ste.  Da ne ispadne da sam se sad okomila na "pjevače", ima i drugih primjera. Evo, uzmimo primjer novinarstva.

Još na počecima fakulteta govorili su nam da je novinarstvo profesija kojom se može baviti bilo tko, bez obzira na fakultet, znanje, iskustvo i talent. Zapravo, da pojasnim, novinar može biti bilo tko, a recimo profesor povijesti ne može biti netko tko nije završio taj fakultet.

Valja reći da su mnogo današnji novinari završili neke druge fakultete, a odlično rade novinarski posao. No ima i onih koji su novinari, završili su strukovnu srednju školu, i nisu baš talentirani, ali oni smatraju da jesu.

Zaključak? Ponovno naslov. Nismo svi stvoreni za sve. Nije svatko stvoren za pjevača, nije svatko stvoren za profesora, pravnika, novinara. A osoba bi morala biti sposobna sama procijeniti za što je sposobna, a za što nije jer nekad je, da bismo bili uspješni, važno je napraviti granicu između želja i mogućnosti.