Potkraj lipnja našu bi hraščinsku baku uvijek zatekli dobro raspoloženu jer je 24. slavila svoj imendan, koji joj je bio mnogo važniji od samog rođendana. – Do Ivanja je negdar furt kukovača znala kukati, a ljudi ju niesu rada imeli čuti pokle toga goda. Rekel se da ake pokle Ivanja kukovača kuka, ljudem bu zbog skupljine te lete velika muka – mudrozborila je starica. Za narod je oduvijek bio važan i blagdan sv. Petra i Pavla, koji je 29. lipnja

– Ako na Petrove grmi, voča vu jesen ni. Tak su rekli naši stari šteri niesu bili srečni gda je vu lipnju bile hladne vrieme i pune dežđa. Veli se da ake je lipenj hladen da bu seljak gladen. Jer je 6. mesec najvažneši za se kaj je posajene i posiejane na polju da se dobre razvija – pripovijedala je baka. No, neke nije brinula hladnoća prije Petrova.

– Nema leta do svetoga Petra. Tak su nas naše babice vučile i govorile da nas nigdar ne sme brinuti kaj niesme bosi prije Petrove jer te dan sunjčece počne praf grejati zemljicu. Onda su i črišenje najbolše, a več su zriele i petruofske ruške – govorila je baka. Od svetog Petra do Ilije uvijek su velike grmljavine, podsjećamo baku.

– Je, toga se treba jake paziti. Ne dej Buog da te jaka grmljuvine vlovi gda kre sebe imaš kosu ili motiku; tuo mam muoraš othititi od sebe i leči si vu vekšu grabu. Pod drve nije dobre iti ake nije lipove, jer same lipa od groma sigurne čuva – savjetovala je baka napomenuvši kroz šalu da se ona ne boji udara groma jer 'neče grom vu koprive'.