Oni koji malo više zaviruju u knjige znaju da pobjednici ispisuju stranice povijesti. Malo manje knjiški i po domaći o svemu je zanal progovoriti naša hraščinska baka Ivka, čije sljedeći riječi donosim kao čestitku svim hrvatskim braniteljima za Dan pobjede.

- Gda ti tat vu hižu ili na dvurišče duojde luopov, onda se smiješ branit z čijim stigneš. Tak je to navijiek bile. I tatu se nigdar nijesu brojili rezbiti zubi jer Buog da je z glavu na rameni vušel. A negdar i bez nje. Tak to muora biti - mudrozborila je starica koja je bila strašno ljuta dok se na televiziji i radiju govorilo da hrvatski generali moraju na haški trubunal.

- Viš, još su moji dedeki i babice znali govoriti, da se negdar jake poštival nečiji duom i zemlja. Imel si za praf i streliti onoga šteri ti je došel doma ili na tvoj grunt neke fkrasti, kvar ti naprvaiti li ti ga, mrti, oteti. Jaosiga tomu. Toga bi cijel družina bila. Iste je tak vu ratu, gda ti neprijatelj na tvoje duojde, nemreš takvoga z perom po riti gladiti dok se on z strojnicu spomina. Nemreš ni očekivati da ti bu on šteromu su vmorili oca ili brata, vužgali hižu i na njegvom gruntu kuruzu sejali, razumen i da bu stal na prvu koamdu. Tuo nigdar. Pravi krščanin se ne svetil, ali ne ni čakal da bu mu drugi na glavu z bičom zašel, a on bu same čkomel ili se kak bedačec smejal - rekla je starica.

Mada mi to nije običaj, ovaj put ću dati pojašnjenje bakinih riječi. Nije baka opravdavala govor mržnje, jezik sile, ubijanje i osvete. Ona je samo pripovjedala kako je nekad bilo i po kojim se zakonitostima ravnalo. Isto danas vrijedi i u „civiliziranom“ bogatom svijetu. Ali nije isto dopušteni Jupiteru i volu... Mi se stalno moramo dokazivati i dokazivati...