Jedan od najvažnijih spomendana za zagorski puk u siječnju svakako je preobraćenje sv. Pavla, 25. ovog mjeseca. Što Pavao govori o vremenu, znala je ponavljati hraščinska baka Ivka, pučka sveznalica.

- Ake je Pavel na suhom, onda bu Jura vu snijiegu. Tuo znači da jaosiga nam če na Pavlove nije snega ni leda na zemlje, jer ga bume onda imeli i na Jurjeve (23. travnja) gda bi več trebali đurđice brati, a ne vu prste hukati jer je još se smržnjene - govorila bi baka.

No, to nisu jedine uzrečice vezane uz preobraćenje Pavlovo.

- Če bu Pavlov sunjčan i jasen, sad (urod) bu te lete jake krasen. Kakve je vrijieme na Pavlove, takve bu narednih četiri tjednof. Iste su znale reči naše babice koje pak nieje bolijiela glava kaj nije snega na koncu sijiečnja. Njih je same mučile da nej vu siječnju tak zatoplile, da bi na nebu zagrmele, A tuo je neopisive luoš znak jer bu onda se vu jesen za niš - klimala je glavom baka.

Naši stari nekada nisu toliko bili opsjednuti vremenskim promjenama kao mi danas jer nije se ni znalo za biometereološku prognozu.

- Prije nije bile radija da ti veli da te budeju te i te dan bolele kosti i vrtele ti se vu glavu, kresale vu očuhi i zujale vu vuhu. Mam se znale da če je južni veter, da je on glavoboljec. Severni je veter pak zdravljak, istuočni betežnik, a zapadni tak rijetke puše da se na njega nije ni pazile. Znale se i da megla ne donaša niš dobrega, kak ni poscane vrijeme, gda nemreš z hiži vun jer curi z neba kak z kabla pune danof. Same se ne treba vremenu čuditi kak picek gliste, jer gda je doba zima, muora biti zima, a v letu vručina. Zate su i stari znali reči da je bolje v šume v siječnju vuka videti, nek muža da po polju bez kaputa vu prvomu mesecu hodi - pripovijedala bi starica.