Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

Dnevnik tate Bena: Čudo

Čuda se u principu ne događaju često. Baš zato su i čuda. Jer da to imamo saki dan onda to ne bi bilo čudo. Sigurno ste čuli za 7 antičkih čuda svijeta. Ono, Keopsova piramida (jedino cijelo od tih 7) i ostale građevine. S obzirom kakve su to građevine bile za ono doba smatrane su čudima. Čuda mogu biti i neka djela. Oni teri su dobro pazili na vjeronauku zmislili se buju svetog pisma i onog dijela kad Isus pretvara vodu u vino.

Mnoge stvari u jedno vrijeme jesu čudo, dok u nekom drugom vremenu postaju sasvim normalne stvari. Danas na primjer nije problem napraviti piramidu, ili veliki svjetionik ili nekakav veliki kip. Isto tak denes nije čudo niti napraviti vino od vode. Samo pitajte za recept nekoga gdo ima 15 čokota h trsju i 15 hekti vina h podrumu.

Zakaj sad ja to pišem? Zato jer se prošli tjedan dogodilo čudo. Si teri ovo kaj pišem redovito ili bar povremeno čitaju znaju i zmislili se buju da vrlo često spomenem one teri čistiju ceste od snjega po Zaboku. Uz poseban osvrt na moju ulicu. Mislim, nije moja, nego ona ulica h teroj živim. Uglavnom tu se prikazalo čudo. U vidu ralice. Došli su z ralicom i počistili snjeg. Ja osobno to nisam videl i kad su mi doma rekli kaj se dogodilo prvo nisam veroval, nego sam mislil da z mene bedaka delaju.

Moram reči da je dobro kaj je opal snjeg. Odma je teve program zanimljiviji. Jer to kaj je usred zime opal snjeg je nekima isto čudo. Zamislite, snjeg je opal. I to usred zime. I puno ljudi se tome čudom čudi. One izjave seke na televiziji izazivaju več smijeha nego sve humoristične serije snimljene od osamostaljenja do danas.
A tek način an teri televizije izvještavaju o tome. Ko da je nekakva prirodna katastrofa. Da je na primjer bil veliki potres ili da se na Velebitu aktiviral nikad postoječi vulkan.

Kak ovo kaj pišem u naslovu ima riječ dnevnik onda i malo dnevničkog unosa:

Četvrtak, 9. veljače.

Dragi dnevniče! Denes je hjutro bilo fest zima. Kazalo je minus 18. Skoro sam se zmrzel dok nisam do stanice došel. Zmrli su mi se samo šmrklji h nosu. Joj, kak je bilo zima. Vrlo brzo je došel cug. Onaj iz Varaždina za Zagreb. Iako obično prije njega dojede onaj iz Krapine. To je bila sreča kaj je ovaj z Varaždina došel prije. Jer je imel samo tri vagona. Pa smo si stigli najti mesta za sesti dok onaj z Krapine nije došel. Od ta tri vagona niti jedan nije grel. Doduše ono z čega inače puše topli zrak je delalo, ali samo na pol. Delalo je puhanje, ali je puhal mrzli zrak. Uspeli smo dojti i do Velikog Trgovišća. I tam umjesto da krenemo napre, krenuli smo h rikverc. Jer nisu mogli prehititi skretnicu.

Pa sam se malo raspital zakaj ne vozi več vagona h kompoziciji. Navodno su pokvareni i skoro na svima kaj ne voziju ne dela grijanje. I normalno je da onda takef vagon nemre h promet. Doduše i teri voziju uglavnom ne grijeju, pa ipak voziju. I ko sad tu koga je..?

Facebook