Ne znam kako vama,ali meni je crkva svakim danom sve draža . Naime, teško je ne voljeti organizaciju koja legalno diskriminira pola čovječanstva. Sa ženama sam oduvijek imao problem i rado bih im uskratio većinu ljudskih prava, rado bi ih vidio kako pate, ali u ovakvom svijetu to jednostavno nije moguće. Zato mi crkva dođe ko utjeha. Gledam žene u crkvi i sretan sam.

Ne znam kako vama, ali meni je crkva svakim danom sve draža. Još kao dijete imao sam potrebu za stjecanjem, ali su me u školi upozoravali da je to zlo pa sam navukao neku prokletu grižnju savjesti koje sam se riješio tek ovih dana kad su mi dobri ljudi rekli da je crkva najveći vlasnik nekretnina u Hrvatskoj. Živjeli crkva i Ivica Todorić!

Ne znam kako vama, ali meni je crkva svakim danom sve draža i draža pogotovo u svjetlu saznanja da vjernici idu u raj, a nevjernici u pakao pa mi je sad nekako lakše jer ako sam nešto i zgriješio tješi me izreka koja kaže u raju je lijepo, al u paklu je škvadra....

GREŠNICI  U  CRKVI

I nemojte me krivo shvatiti , ja nisam od onih koji nekritički gledaju na crkvu. Vidim i ja pojedine tendencije u crkvi koje opravdavaju različitost. Vidim da postoje oni koji se zauzimaju za pomoć slabijima, koje nas navode na herezu da smo svi jednaki, koji tvrde da Zoran Stojković nema kockastu glavu, međutim oni nisu crkva. Radi se tek o glasnoj manjini o nižim crkvenim prelatima, vjerojatno ljudima iz mješovitih brakova čije nazovi -ekumenske poruke nekritički prenose mediji željni senzacije u dosluhu sa stranim centrima moći. 

I kolikogod buka takvih medija bila velika ne može zasjeniti poruku nade koju ovih dana šalje nadbiskup Puljić iz Zadra. Poruku, da smo unatoč svemu ostali ljudi, da ćemo do zadnjeg štititi pedofile, da nećemo prljavi veš bacati javnosti u oči, da ćemo očinskom rukom pogladiti one koji su bludno sagriješil, svjesni da ne možemo ljudima tek tako upropaštavati život jer su zlostavljali djecu.

Djeca su zlostavljana i ne može se tu puno više učiniti,ali recite iskreno je li vrijedno upropastiti nečiji ugled, karijeru, obraz pred selom samo zato jer je prije dvadeset godina stotinjak djece dirao po po spolovilu,  ravnalom im mjerio penis, ili ih hvatao za međunožje na ispovijedi. Možemo li tek tako nečiju dušu izložiti vragu, a on je dobio nagradu za životno djelo i postao počasni građanin. Uostalom gdje su ta djeca bila do sada?

I kao što ispravno kaže nadbiskup Puljić sve te događaje treba staviti u kontekst. Pa još samo prije tridesetak godina dok su svećenici zlostavljali dečkiće, u Njemačkoj se zahtijevala dekriminalizacija seksa s malenima. U Italiji se nastojalo legalizirati pedofiliju, tvrdilo se da je opravdano ljubiti djecu ,a danas ispada da je to najgori grijeh.

AKO JE  PEDOFILIJA  GRIJEH  ŠTO  JE  S  ČETNICIMA

Pipanje, grljenje, i skidanje  danas su veća sablazan od pobune protiv domovine, a pogledajte  samo koliko onih koji ne vole Hrvatsku danas šetaju Lijepom našom. I vjerojatno baš njima smetaju pedofili  i vjerojatno baš oni ustaju protiv nadbiskupa i vjerojatno baš njih smeta Vatikan kao jedini nadležan za diranje međunožja.

I baš zbog tih i takvih, oficirske djece, jugo nostalgičara, komunista i ateista meni je crkva svakim danom sve draža i draža. Uopće, teško je ne voljeti organizaciju kojoj su na prvom mjestu nekretnine, pa domovina, pa pedofili, pa Jure Radić,  pa  ljudi, Srbi,  žene...

Prethodne kolumne Aleksandra Stankovića pročitajte OVDJE.