Iako je od pokretanja stečaja Tehnomehanike prošlo više od šest godina, većini bivših radnika tog nekadašnjeg marijabistričkog tvorničkog giganta, njima preko 140, nisu isplaćena potraživanja iz stečaja.


Obratio nam se jedan očajan radnik Tehnomehanike, sa gotovo 60 godina na plećima, koji je, kaže, nezaposlen i bolestan i novac mu je hitno potreban. Ne želi da mu se ime i prezime spominje u javnosti jer se boji da bi mu to moglo štetiti i da tek tada nikada neće dobiti novac koje mu Tehnomehanika u stečaju duguje.

Kako je do ljudi u stečajnome vijeću Tehnomehanike teže doći nego do savjetnika u Bijeloj kući, preostalo nam je da sami istražimo kako su bivši radnici ostali «izigrani».

Upitna blokada

Tehnomehanika je sredinom osamdesetih godina bilo vrlo supješno poduzeće koja je u doba svoje najbolje produktivnosti zapošljavalo i više od tristo radnika. Izrađivali su vatrogasne ljestve, navalna vozila, hidaraulične platforme, hidraulične dizalice, traktorske rovokopače, prikolice, poluprikolice, cistrene za prijevoz goriva i tekućeg plina i još mnoge druge proizvode.

Početkom rata Tehnomehanika gubi tržište bivše Jugoslavije kamo su plasirali dvije trećine proizvodnog programa. Uključuje se u namjensku proizvodnju minobacača i ručnih bacača za HV i policiju. Kako je tijekom rata smanjena investicijska aktivnost u Hrvatskoj, došlo je i do velikog smanjenja narudžbi, u poduzeću se javlja problem nelikvidnosti, problem nepodmirenja obveza prema dobavljačima i isplate plaća. Kako bi isplivali iz teškoća, poslovodstvo diže skupe kredite s lihvarskim kamatama.

Na anonimni poziv u Tehnomehaniku 1995. godine dolazi financijska policija koja blokira račun poduzeća. Upravo je tu početak kraja Tehnomehanike, čulo se na brojnim sudskim raspravama u kojima je nekadašnji većinski vlasnik Nediljko Znaor glavni akter. Navodimo citat iz nalaza sudske vještakinje za računovodstvo i financije Dragice Jesih iz predmeta u kojemu Znaor pred Općinskim sudom u Zagrebu tuži državu za naknadu štete od preko 33 milijuna kuna (!).

« Vještak je mišljenja da je Financijska policija Postaja Krapinsko – zagorska nepravilno postupila vršeći nadzor poslovanja «Tehnomehanike» te su iste radnje u uzročnoj vezi s pretrpljenom štetom tužitelja (...) «.

Nakon pet teških godina poslovanja u gotovo stalnim blokadama računa, tijekom kojih je Znaor osnovao dvije nove firme da bi zadržao zaposlene radnike i u Tehnomehanici, a firma mogla isplaćivti radnicima plaće, troškove restorana društvene prehrane, kupovati materijal za proizvodnju, plaćati troškove poslovanja, inozemna predstavništva, nađen je strateški partner iz Švicarske.

Ništa od stečaja s preustrojem

No, 2000. pokrenut je stečaj, a prodaja većinskog paketa dionica Tehnomehanike Švicarcima poništena. Stečajni upravitelj Pavao Grizelj najavio da će se napraviti stečaj s preustrojem, odnosno da će se poduzeće opet «osoviti na noge» i da se neće prodavati.

No, umjesto preustroja, poduzeće je 2 i pol godine nakon pokretanja stečaja prodano za 16 milijuna kuna poduzetniku Marijanu Božiću. Prodaja je posebno začudila radnike koji su znali da je stečajni upravitelj poduzeće procijenio na 40 milijuna kuna.

- Sad nam je jasno da je stečajni upravitelj poduzeće htio prodati pošto – poto samo da se riješi firme. U međuvremenu je i novi vlasnik prodao tvrtku, a mi još nismo dobili potraživanja koja nam po zakonu pripadaju – kaže nam naš sugovornik kojemu Tehnomehanika u stečaju duguje više desetaka tisuća kuna.

Bivši radnici , od kojih je većina ostala bez posla jer se njihov broj smanjio za pet puta, nisu zadovoljni ni sa svojim predstavnikom u odboru vjerovnika Tehnomehanike, Marijanom Merkašom, jer od njega, kažu, nisu dobili nikakve podatke o stanju stečaja. Zato će i bivši radnici, doznajemo, najvjerojatnije zatražiti njegovu smjenu iz odbora i imenovanje novog predstavnika koji će se, napominju, znati izboriti za njihova plana.

Ogorčeni radnici pretpostavljau da se na računu poduzeća u stečaju nalaze deseci miljuna: novac od prodaje poduzeća, kao i novac prikupljen prodajem zalihe materijala i od nedovršene proizvodnje.

Dodatna je ironija, koja kod radnika izaziva posebnu gorčinu, što ekonomski stručnjaci danas govore da njihovo poduzeće koje je hranilo tristotinjak obitelji u bistričkom i zlatarskom kraju, nije ni trebalo ići u stečaj...