Obitelj Grozaj, Željko, Ljiljana i njihov sin, živi umjetnost. Naime, osim što je Željko poznati 'Vinski brat' ili član Kvarteta Gubec, sin ide tatinim stopama, a supruga Ljiljana, inače diplomirana ekonomistica, bavi se jednom sasvim drugom vrstom umjetnosti. Ona izrađuje čipke, ali ne bilo kakve. Počela je kao što se obično počinje, uz majku Evu počela sa štrikanjem, vezenjem goblena i heklanjem, no po prirodi znatiželja osoba, Ljiljana okušala se u zlatovezu, tzv. pick point tehnici, a posljednja strast joj Tatting tehnika koja datira s početka 17. stoljeća.

Nebrojeno puno rupica puni se svilenim ili metaliziranim koncem

No, krenimo, uz prekrasne radove u stanu Grozajevih, od početka. - Nakon što sam 2011 g. kupila jednu sliku izrađenu u pick point tehnici mašti sam dala na volju i danas se opuštam, od svakodnevnog posla knjigovođe, izradom slika raznih motiva na plišanoj podlozi. Istom tehnikom izrađujem i prigodne čestitke za Božić, Novu Godinu i Uskrs, rođendane, vjenčanja, bookmarkere za ljubitelje čitanja knjiga, i sl. – kaže nam Ljiljana koja je već izlagala u Svetom Križu Začretju. Nakon dobrog odjeka i pozitivnih komentara nastavila je s izradom slika u istoj tehnici i radi još i danas. - Pick point tehnika se bazira na tome da izabrani motiv prenesem na karton s mnogo rupica. On služi kao „šablona“. Potom se drugi karton obloži plišanom tapetom i na njemu ispikaju rupice prema šabloni. Kroz te rupice se provlače niti svilenog ili metaliziranog konca određenim sistemom kako bi se dobio željeni motiv – objasnila je, nama vrlo kompliciranu i zahtjevnu tehniku.

Tražeći pašku čipku naišla na Čunčanje

No, od prošle godine njezina znatiželja dovela ju je do vrlo rijetke tehnike. – Jako me zanimala paška čipka, pa sam tražeći na internetu tutorial za njenu izradu, naišla na ovu vrstu čipke. Tako sam se okušala i u stvaranju čipki u tehnici Tattinga ili tzv. Čunčanja. Ubrzo sam pronašla puno kratkih video zapisa s uputama kako se izrađuju osnovni elementi i odlučila probati izrađivati takvu vrstu čipke. Čipka se izrađuje dugom iglom s ušicom u koju se uvuče konac i koja može biti raznih debljina, ovisno o debljini konca kojim se čipka izrađuje. Osim iglom ova vrsta čipke se može izrađivati i s pomoću čunjka na koji se namota konac, a ta nit konca se omotava drugom niti konca i na taj način stvaraju čvorovi – opisuje nam Ljiljana Grozaj. Inače, Tatting je tehnika izrade posebno izdržljive čipke iz niza čvorova i petlji. Tatting se može koristiti za izradu rubova stolnjaka, kao i tabletića, ovratnika, nakita… kao što su naušnice i ogrlice, i drugih ukrasnih komada. Čipka je oblikovana uzorkom prstena i lančića. Zanimljivo je da ta tehnika datira iz ranog 17. stoljeća. - Izraz za tatting u većini europskih jezika potječe od francuskog frivolitéa, koji se odnosi na čisto dekorativnu prirodu tekstila proizvedenog ovom tehnikom. Tehnika je razvijena kako bi imitirala točkastu čipku. Na talijanskom se ova vrsta čipke zove chiacchierino, što vjerojatno dolazi od riječi chiacchiere ili časkanje, jer se izrađivala uz razgovor i druženje. Tako se izrađuje i danas na raznim radionicama. I time se doprinosi da ova tehnika ne ode u zaborav – zna sve o tome Ljiljana.

Tehnika nastala na brodovima

Legenda kaže da je ova vrsta čipke nastala na brodovima, vjerojatno zato što izrada čipke podsjeća na izradu ribarskih mreža. Mornari su na brodovima, tijekom dugih plovidbi, izrađivali razne ukrase koje su po povratku kući poklanjali svojim djevojkama i ženama. - Čipka postaje moja strast. Izrađujem čipke raznih oblika i veličina u bijeloj, bež ili nijansama zelene, crvene, žute boje. Za izradu jedne čipke potrebni su sati i sati strpljenja u stvaranju zavijutaka i čvorića. I čipke i slike su tražene kao unikatan i originalan poklon za razne prigode. Budući da sam ih u posljednjih godinu i pol napravila dosta logično je bilo da je vrijeme za novu izložbu, ovaj puta pod nazivom „Igla i konac – nešto staro, nešto novo“ – objasnila je Ljiljana Grozaj. Prva izložba na kojoj će biti predstavljeni radovi u ovoj tehnici bit će otvorena 7. prosinca u Narodnom sveučilištu Dubrava u Zagrebu. Nakon toga, svi jedva čekamo, da se izložba ove izuzetno znatiželjne i kreativne žene može vidjeti i rodnom kraju obitelji Grozaj, u Svetom Križu Začretju ili bilo gdje drugdje u Zagorju. Sigurni smo da će na sve koji će je vidjeti ostaviti dubok trag kako radovi, tako i Ljiljana Grozaj, žena nesvakidašnje znatiželje, ideja, strpljenja i ljubavi prema onom što radi, za sada, u slobodno vrijeme.