Najveći kršćanski blagdan Uskrs, slavi se i u Nacionalnom Svetištu MBB u Mariji Bistrici. Nakon obreda Svetog Vazmenog trodnevlja, današnju središnju misu u Bazilici MBB predslavio je župni vikar u Mariji Bistrici vlč. Vedran Jakić.  

FOTOGALERIJU POGLEDAJTE OVDJE

U snažnoj i poticajnoj propovijedi naglašena je važnost osobnog doživljaja uskrsnuća i njegova preobrazbena moć. Jakić je istaknuo da uskrsnuće nije samo davna bajka, već radosna vijest koja bi trebala duboko dirnuti srce i potaknuti na promjenu života. Kroz analizu Petrove propovijedi i evanđeoskog izvještaja o praznom grobu, objasnio je kako Bog svakome progovara na jedinstven način, nudeći nadu, oproštenje i život.

"Kad je Petar propovijedao o Isusu Kristu, o uskrsnuću, izbijale su pobune. Izbijali su nemiri. Ljudi su gubili život zbog te vijesti o uskrsnuću. A ja biskup, kad propovijedam, nakon propovijedanja tajnik mi donese kavu i kolačiće," citirao je propovjednik jednog biskupa, ilustrirajući kako se poruka uskrsnuća ponekad svede na nešto "domaće, udomaćeno'', što ne dira srce i ne potiče na promjenu. Takva poruka, dodao je, nije ona radi koje su apostoli bili spremni izgubiti svoj život.

Radosna vijest o Bogu koji hrani i ljubi

Petar, u prvom čitanju, nakon što je prestao biti u strahu, ustaje i govori: "Vi znate što se događalo po svoj Judeji." Najsimpatičniji dio tog govora, prema Jakiću, je Petrova rečenica: "Mi smo s njime zajedno jeli i pili." Time se, objašnjava, naglašava autentičnost i osobno iskustvo. "Koji mit, koja bajka ili basna počinje tako? Obično počinje riječima: 'Tamo, tamo daleko, iza sedam brežuljaka i sedam bregova.' A Petrov navještaj govori: 'Mi znamo, mi smo doživjeli, mi smo opipali, mi smo jeli. Nas je to Isusovo uskrsnuće ohrabrilo, nas je ono nahranilo.'

Prva i najvažnija uskrsna poruka jest da je uskrsnuće radosna vijest, najradosnija koju ćemo ikad čuti. To je vijest o Bogu koji je uskrsnuo da nahrani čovjeka, ne "iz neke daljine, ne s neke planine, nego sjedne s čovjekom i zajedno s njime, kaže Petar, jeli smo i pili." To je Bog koji ispunjava našu glad i žeđ, jer jedino ta vijest o nekome tko te toliko ljubi da je bio spreman dati svoj život za tebe, može nahraniti onu žeđ tvoga srca koje uvijek čezne za ljubavlju i prihvaćenošću. 

Skrovitost uskrsnuća i osobni susret 

Drugi detalj Petrove propovijedi, koji se čini neobičnim, jest rečenica: "Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje, ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga izabranima." Za razliku od Velikog petka i Isusove smrti, koja je bila javan događaj vidljiv cijelom Jeruzalemu, uskrsnuće počinje skrovito i tiho. "Kako počinje uskrsnuće i zašto počinje uskrsnuće tako skrovito, tako tiho? Pa zar ne bi bilo bolje da je Isus u hramu došao, u hramu se ukazao svima?" upitao je propovjednik.

Odgovor leži u tome što smo na Veliki petak vidjeli tko je Bog za nas – ljubav, milosrđe, netko tko je spreman umrijeti za čovjeka. No, pitanje Uskrsa je: Kako da to što je Bog za nas postane naše, kako objektivna istina postaje sjeme koje rađa plodovima u srcu. "To je uskrs. Privatan događaj. Događaj koji ne mogu svi shvatiti. Događaj koji može ostati ispred vrata našega srca kao neki folklor ili nešto ili neka informacija kao tolike druge informacije koje u životu imamo."

U evanđelju koje smo čuli, Isus se ne pokazuje. Umjesto toga, imamo prazan grob. Propovjednik je naglasio da Isus nije "kao u Marvelovom filmu neki Superman, Spiderman koji kad svi likovi gube bitku dolazi," niti Gandalf iz Gospodara prstenova. "Na uskrs čitamo o praznom grobu. Kao da je Isus ostavio prazan grob da bi nam rekao: 'Skoči preko. Vjeruj i sada.''

Prazan grob kao putokaz vjere

Pasha, prema jednom tumačenju, dolazi od glagola "skočiti" ili "skakutati". "Kao da onaj konačni prijelaz, ona konačna pobjeda ti dolazi kad još jednom preskočiš, kad još jednom rasplamsaš svoju vjeru. Kad uđeš tamo gdje je praznina i tamo prepoznaš i pronađeš trag koji ti je Bog ostavio."

Tri lika – Marija Magdalena, Ivan i Petar – dolaze na grob "još za mraka," svaki na svoj način tražeći Isusa. Marija Magdalena prva dolazi i primjećuje da je kamen s groba dignut. "Zašto je Marija Magdalena vidjela da je kamen s groba dignut? Zato što je Isus još prije s nje podigao kamenje." Isus ju je oslobodio kamena optužbe, a ona traži Isusa jer ju je oslovio nježnim glasom. "Kada dolazimo u taj grob, što god da on je u našem životu, Isus ne zaboravlja što nam je dobro učinio. Već nas podsjeća i kao da govori: 'Pa neću ti prestati činiti dobro. Nisam te zaboravio.''

FOTOGALERIJU POGLEDAJTE OVDJE

Apostol Ivan, "ljubljeni učenik," primijetio je povoje gdje leže i "vidje i povjerova." On je na Veliki četvrtak naslonio glavu na Isusove grudi i čuo kako Isusovo srce kuca. "Kada nasloniš uho na Isusovo srce, onda praznina više nije praznina. Onda povoji nisu više samo povoji, nego možeš vjerovati." Petar je primijetio nešto još posebnije: ubrus "napose svijen na jednom mjestu." Prema starom tumačenju, uredno složen ubrus značio je "Još ću jesti. Još ću doći. Opet ću doći. Opet ću biti s tobom." To je bila poruka Isusa Petru: "Vratit ću se. Jest ću s tobom. Nahranit ću te. Još uvijek te volim." Petar, koji je zatajio Isusa, najviše je čeznuo za oproštenjem. "Petar je nosio u sebi jednu grobnicu prošlosti i krivnje koja ga opterećuje. I kao da je ovaj ubrus sve preokrenuo."

Zajednica koja dijeli iskustvo uskrsnuća

Svaki od ovih likova donio je u Crkvu "jedan dio ljepote praznog groba koji je on primijetio." Da nije bilo Marije Magdalene, ne bi došli Petar i Ivan. Da nije bilo Ivana, ne bi razumjeli da je to Božji plan. Da nije bilo Petra, ne bi razumjeli da je uskrs i oproštenje, trijumf Božjeg milosrđa. "Zapravo svatko od nas ovoga uskrsna dolazi na prazni grob. I svatko od nas doživljava jednu ljepotu koju mu Bog otkriva." Bilo da se radi o ljepoti euharistije, Božje riječi, glazbe ili zajednice, "kada podijelimo jedni s drugima svoje iskustvo praznog groba, svoje iskustvo Božje ljepote, onda smo tako prekrasna Crkva." 

Istina o uskrsnuću možda se ne može sasvim izreći riječima, ali se "može sasvim iskusiti u svojoj duši, u onom dijelu samoga sebe gdje je grobnica, gdje je sram, gdje je očaj, a gdje vjerujemo, Bog daje život." Vlč. Jakić je zaključio riječima zahvalnosti: "Kako je lijepo što možemo vjerovati u takvog Boga. I kako je lijepo što možemo pjevati takvom Bogu. Kako je lijepo što taj Bog dolazi s nama i na ovoj svetoj misi i hrani nas i fizički i duhovno. Neka nam je svima blagoslovljen ovaj uskrs." 

Dodajmo da je dio tradicije ovog vremena i misa na Uskrsni ponedjeljak u kapeli na Vinskom Vrhu, u Prasvetištu, pa će tako biti i ove godine. Misu će predslaviti preč. Domagoj Matošević, nekadašnji bistrički župnik i rektor Svetišta, a danas moderator Nadbiskupskog duhovnog stola i v.d. ekonoma Zagrebačke Nadbiskupije. Već u subotu 11. travnja u 10.30 sati u Svetištu MBB na rasporedu je podjela sakramenta Svete Potvrde, a u nedjelju 12. travnja je tradicionalno otvorenje hodočasničkog ljeta, na Bijelu nedjelju. Svetu potvrdu će u subotu podijeliti pomoćni biskup zagrebački i rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu mons. Vlado Razum. Dodajmo da je prva pričest u Mariji Bistrici ove godine na rasporedu 19. travnja kod mise u 10.30 sati.

FOTOGALERIJU POGLEDAJTE OVDJE