Skupina od 6 -7 mladića, tzv. skinsa, pretukla je u srijedu oko 21.30 u zabočkom parku koji graniči sa zgradom PU krapinsko-zagorske, skupinu mladića i jednu djevojku iz njihova društva, za koje pak ´ćelavci u spitkama´ drže da su pankeri i ´prljavi antifašisti´.

Taj je park inače omiljeno sastajalište srednjoškolaca, kojih je u Zaboku na tisuće, jer je tu najveća koncentracija različitih odgojno-obrazovnih ustanova. U četvrtak je park cijeli dan zjapio prazan. Vijesti o napadu skinsa očito su se brzo raširile.

Prema priči jednog od napadnutih mladića, koji je u četvrtak umjesto u školu otišao s roditeljima kod liječnika gdje će mu zbrinuti brojne oguljotine i hematome, kobne je večeri kao i obično bio s prijateljima u parku, gdje su se uvijek nalazili poslije nastave i družili se dok većina koja živi u drugim gradovima i mjestima ne bi otišla na vlak na obližnju željezničku postaju.

Doduše, sve je bilo za nijansu opuštenije jer je to bio i zadnji dan nastave prije proljetnih praznika. Bilo ih je zato, kaže, daleko više nego obično, čak pedesetak. Nisu ni primijetili da ih iz prikrajka vreba skupina skinsa. Čekali su skinsi strpljivo da većina ode na vlak, a kad su to i dočekali, sjurili su se na opuštenu, omanju skupinu Zabočana, koja je kako ne stanuju daleko od parka, odlučila još malo ostati.

- Pojurili su prema nama s nekakvim palicama, uz povike ´antifašisti, pankeri, sve ćemo vas poubijati´. Bilo ih je 6 ili 7, svi obrijanih glava, u spitkama, obuveni u marte. Spustio sam glavu među ruke i primio dosta udaraca prije nego što sam uspio pobjeći. Tri mladića iz naše skupine su isto uspjela pobjeći, dok je naša prijateljica (16 godina, op. a.) zaradila udarac u nos. Martom joj je potpuno smrskao nos - ispričao nam je potreseni mladić, koji se ´dan nakon´ nije odvajao od roditelja.

Roditelji su o svemu obavijestili policiju na samu krvavu noć, nakon čega su počeli njihovi ´izvidi´. Kako sada stvari stoje, grupu napadača će lako identificirati jer ih žrtve od prije znaju iz viđenja, znaju im i imena. A roditelji, iako uplašeni i neskloni ´medijskoj obradi´ slučaja zbog straha od odmazde, ipak nisu zabranili mladićev razgovor s nama jer se nakon ´slučaja Ribnjak´ boje i šutnje koja ne vodi ničemu.

Prijetnje postale svakodnevica

Telefonom smo razgovarali s jednom djevojkom iz skupine pankera, koja je znala danima markirati s nastave zbog toga što su je pred školom dočekivali skinsi koji su joj prijetili silovanjem i svakojakim strahotama. Kako kaže, nije jedina. Prijetnje i povremeni brutalni napadi postali su dio njihove svakodnevice, no nakon Ribnjaka, svi misle da nešto treba poduzeti i stati divljaštvu na kraj.

Izvor: Ljiljana Pavlina / epeha