S obzirom na sve veći broj staračkog stanovništva, što nije slučaj samo u Zagorju, zanimalo nas je ima li u našoj županiji dovoljno mjesta za smještaj starih i nemoćnih osoba, postoje li liste čekanja i mogu li si uopće svi kojima je to potrebno, osigurati ovakvu skrb u zlatnoj dobi?

Reguliran odnos s ministarstvom

Prema podacima dobivenim od Krapinsko – zagorske županije, imamo 7 ustanova za skrb o starijim osobama s ukupnim kapacitetom 333 korisnika te 11 obiteljskih domova s ukupnim kapacitetom za 154 korisnika. - Skrb o starijim osobama je Planom za zdravlje KZŽ utvrđena kao jedan od pet javnozdravstvenih prioriteta. Za potrebe izrade plana provedena je anketa koja je pokazala da starije osobe u većini slučajeva žele ostati u svojem domu te da im je potreban određeni oblik vaninstituicionalne skrbi. Ako se smještaju izvan svog doma, sklonije su smještaju u udomiteljskoj obitelji unutar naše županije. KZŽ stoga provodi intenzivnu kampanju za promicanje udomiteljstva kao poželjnijeg i za korisnike povoljnijeg oblika skrbi – navode u KZŽ. Na području naše županije nema doma kojemu je osnivač država kao niti decentraliziranog županijskog doma. - Na tom području djeluju 2 „privatna“ doma koja s Ministarstvom imaju reguliran ugovorni odnos za pružanje i financiranje usluge smještaja, dakle za korisnike kojima je pravo na uslugu priznato rješenjem nadležnog centra za socijalnu skrb – navode iz Ministarstva. To su Dom Sv. Nikola, Krapina koji s ministarstvom ima ugovoreno 100 mjesta za korisnike rješenjem centra za socijalnu skrb te Rezidencija Kastelan, Tuheljske Toplice koji ima ugovoreno 10 mjesta.

3500 do 5000 kuna

Smještajni kapacitet doma Sv Nikola je 135 korisnika, trenutna popunjenost 100 posto, a cijena smještaja iznosi 3500 do 5000 kuna, kaže Lana Gorički Despenić, ravnateljica Ustanove. U Rezidenciji Kastelan cijena je od 4000 do 5000 kuna. Dom u Tuheljskim Toplicama smještava 80 korisnika. Postoji lista čekanja, a prosječno vrijeme čekanja je mjesec do dva, kaže voditeljica Snježana Gorišek. Što se plaćanja tiče, korisnici koji su smješteni temeljem rješenja centra dužni su sudjelovati u plaćanju usluge svojim prihodom, a ako to ne mogu, obavezu preuzimaju zakonski obveznici uzdržavanja. Ako nema drugog načina, smještaj korisnika podmiruje se iz državnog proračuna.

Premali kapaciteti i liste čekanja
Kako nam kažu u Centru za socijalnu skrb Krapina, na listi čekanja nalazi se 18 osoba. Na slobodno mjesto čeka se od dva do šest mjeseci, a za nepokretne osobe čak i duže. I u zabočkom Centru upozoravaju na dugo čekanje na smještaj. - Problem s kojim se susrećemo su premali kapaciteti domova za brigu o starijim i nemoćnim te je u svakom trenutku minimalno 15 korisnika na području naše nadležnosti na listama čekanja koje može potrajati i duže od godinu dana, a u kojem vremenu može doći do značajnih zdravstvenih promjena kod korisnika, na način da kada se nađe slobodno mjesto korisnik bude u potrebi za drugačijom vrstom smještaja i skrbi – navodi Tanja Cujzek, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zabok.

ANKETA:

Zdravko Martinić (50), Dubrava Zabočka:
Kad budem star, najradije bih ostao u svome domu, čak i da sam bolestan i nemoćan. Čuo sam razne stvari o staračkim domovima, znam da se tamo loše živi. Doma, ako imaš nekoga, barem se imaš s kim posvađati, a u domu si sam.

Ana Krleža (60), Krapina:
Ako baš nikog ne bih imala, onda bih pristala na smještaj u starački dom. Ali dok imam djecu, draže mi bi bilo da i ostanem uz njih. Ako bih bila baš strašno bolesna i nemoćna, da ne mogu brinuti o meni, neka me onda stave u dom.

Mario Turčić (31), Dubrava:
Ako mi dom ima tko priuštiti, zašto ne. Mislim da su gospođe i gospoda u domovima dobro zbrinuti. No djeca se prva moraju pobrinuti za svoje roditelje. Ako ne žele, neka mi onda plate dom za starije, nemam o tome loše mišljenje.
Snježana Vidović (46), Sveti Križ Začretje:
Kada bih s djecom bila u dobrim odnosima, radije bih ostala doma. Ako bi, ne daj Bože, bili loši odnosi, onda bih radije u starački dom. Udomiteljska obitelji možda bi mi bila draža opcija, vjerojatno je drugačija atmosfera i više pažnje tamo gdje je smješteno manje ljudi.

Siniša Kralj (45), Stubičke Toplice:
Sve ovisi o životnoj situaciji. Nisam protiv solucije smještaja u dom, ali radije bih ostao doma. Ipak, starački dom ima nekih svojih prednosti poput nadzora medicinskih sestri, liječnika, ali to bi bilo više za baš nepokretne ljude te one koji nemaju nikog svojeg.

Stanko Fernežir (64), Židovinjak:
Sigurno bih radije ostao doma, nego da idem u starački dom, ali tko zna kakva bude situacija. Kad bih baš morao, išao bih u dom. Možda me djeca ne bi htjela, mi stariji uvijek nekome smetamo i na teret smo. Radije bih izabrao dom nego udomiteljsku obitelj.