Foto: Ilustracija/Pexels/HAZU

U petak 2. siječnja 2026. u Zagrebu je u 88. godini života umro hrvatski povjesničar akademik Nikša Stančić, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Rodio se 16. ožujka 1938. godine u Starom Gradu na Hvaru. Osnovnu školu pohađao je u Starom Gradu, a gimnaziju u Splitu. Povijest je diplomirao 1964. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1979. doktorirao. Nakon diplomiranja radio je kao vanjski urednik u uredništvu Školskog radija i televizije u sklopu Radiotelevizije Zagreb, a od 1968. godine bio je zaposlen kao kustos u Povijesnom muzeju Hrvatske (danas Hrvatski povijesni muzej).

Od 1971. do 2008. djelovao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Katedri za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest, od 1991. kao redoviti profesor. Predavao je predmet Hrvatska povijest u 19. stoljeću i više izbornih predmeta. Bio je voditelj više kolegija na poslijediplomskim doktorskim studijima povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Predavao je na poslijediplomskom studiju povijesti u Ljubljani i Mariboru, piše N1.

I nakon umirovljenja predavao je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, te na poslijediplomskom doktorskom studiju povijesti i kroatologije na Filozofskom fakultetu i na Hrvatskim studijima.

Na Filozofskom fakultetu obavljao je dužnosti pročelnika Odsjeka za povijest, predstojnika Zavoda za hrvatsku povijest i prodekana. Bio je predstojnik je Katedre za hrvatsku povijest kao i voditelj dislociranog studija povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu,

Za člana suradnika HAZU izabran je 2000., a 2004. za redovitog člana. Od 2016. do smrti bio je voditelj Arhiva HAZU, a od 2011. do 2017. bio je urednik Rada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – Razred za društvene znanosti.

Od 1992. do 1994. bio je pomoćnika ministra znanosti zadužen za društvene i humanističke znanosti.

Uoči donošenja Ustava Republike Hrvatske 1990. bio je na čelu stručnog povjerenstva koje je izradilo podlogu za raspravu o novom grbu Republike Hrvatske i definiralo njegov konačan izgled, s povijesnim hrvatskim grbom s početnim crvenim poljem iznad kojeg je dodana kruna s pet grbova hrvatskih zemalja.

Akademik Nikša Stančić istraživao je hrvatsku povijest novog vijeka u njezinu europskom kontekstu, posebno povijest Hrvatskog narodnog preporoda u sjevernoj Hrvatskoj i Dalmaciji, problematiku nacije i nacionalizma te heraldičku problematiku.

Najznačajnija djela su mu Hrvatstvo, srpstvo i jugoslavenstvo u Dalmaciji u vrijeme narodnog preporoda (1970.), Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji (1980.), Gajeva »Još Horvatska ni propala« iz 1832–33.: ideologija Ljudevita Gaja u pripremnom razdoblju hrvatskog narodnog preporoda (1989.), Hrvatski državni sabor 1848. (koautori I. Iveljić i J. Kolanović,2001.), Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću (2002.), Godina 1848. u Hrvatskoj: središnje državne institucije u transformaciji (2010.), te Povijest hrvatskoga grba: hrvatski grb u mijenama hrvatske povijesti od 14. do početka 21. stoljeća (suautor Dubravka Peić Čaldarović, 2011.).

Sudjelovao je u radu brojnih znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu, te bio član znanstvenih odbora kongresa i znanstvenih skupova.

Bio je voditelj projekata Hrvatska 18-19. stoljeća – modernizacija i nacionalni pokret, Hrvatska povijest – sinteze i Temeljni dokumenti hrvatske povijesti – dokumenti i simboli identiteta.

Dobitnik je Državne nagrade za znanost za 2002. godinu za djelo Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću.

Sprovod akademika Nikše Stančića bit će u petak 9. siječnja 2026. u 11.55h s ispraćajnog trga na Krematoriju na Mirogoju, a misa zadušnica služit će se u subotu 10. siječnja 2026. u 8 sati u crkvi Majke Božje Lurdske u Ulici kralja Zvonimira.