Nakon što je protekle školske godine bila zatvorena, Područna škola Dubovec prvog je dana ove školske godine ponovo otvorila svoja vrata za učenike. I to za četiri prvašića i jednu učenicu trećeg razreda.

Ponovo otvorena za petero učenika

Dora, Gabriela, Fran, Lorena i Katarina sjeli su u svoje školske klupe u toploj i veselo uređenoj učionici područne škole koja je ponovo dobila dozvolu nadležnog ministarstva za rad. Naime, obzirom da bi Katarina, koja je sada treći razred, u školi bila sama, njeni su roditelji, zajedno s ravnateljicom i učiteljicom, donijeli odluku kako je bolje da pohađa nastavu u područnoj školi u Dobrim Zdencima, kako bi se osjećala bolje u kolektivu, među prijateljima. Bio je to razlog zbog kojeg je ova područna škola godinu dana bila 'u pauzi'. – Voljela sam putovati busom svaki dan u školu, no sada će biti puno bolje kad mogu za par minuta doći pješice – ispričala nam je Katarina, učenica trećeg razreda.

Veselje na prvi dan škole

Od ove će se školske godine u Područnoj školu u Dubovcu, koja je izgrađena 1942. godine kao područna škola škole u Dobrim Zdencima, ponovo učiti igrati i družiti. Zbog četvero učenika iz Dubovca, koji su ove godine upisali prvi razred, Osnovna škola Matije Gupca za ovu je područnu školu ponovo tražila dozvolu za rad. I dobila je. – Roditeljima to izuzetno puno znači, jer ne moraju voziti svoju djecu u matičnu školu, tu su doma – kaže ravnateljica Sanja Knezić te dodaje kako u područnoj školu u Dobrim Zdencima ove godine imaju petero učenika, u Humu Stubičkom 13, a u Svetom Mateju 17 učenika.

Na školskim su ih klupama dočekali udžbenici, koje su veselo i sa zanimanjem proučavali. Upitali smo ih je li im se bilo teško probuditi danas i poći u školu. – Ma nije, veselimo se! – rekli su u glas. Ispričali su nam i kako su ih knjige dočekale u školi, a mame i tate su im kupili školske torbe, pernice, bilježnice, pribor za pisanje i crtanje te likovni. – Knjiga ima puno, ali ništa nam ne bude teško naučiti, ne bojimo se učenja! Zajedno s učiteljicom ćemo uređivati učionicu, učiti pisati i čitati, računati i crtati… – složili su se. Otkrili su nam i kako se poznaju otprije, obzirom da stanuju vrlo blizu, a i u predškolu su išli zajedno.

Prednosti malih razreda

Učiteljica Magdalena Bajs kaže kako je bilo pusto u selu dok je škola bila zatvorena. – Škola je oduvijek u malim sredinama bila jedino mjesto okupljanja. Tako je i sada, kada su tu učenici, onda nam i druga djeca dolaze na igralište, a kad šećemo kroz selo, učenici nam prepričavaju tko gdje stanuje, a stariji mještani se vrlo često okupe kraj svojih ograda i pozdravljaju nas – ispričala je učiteljica, koja ima dugogodišnje iskustvo rada u područnim školama, odnosno s manjim grupama učenika. – Velike prednosti ovakvim malih razreda su što smo svi kao jedna obitelj i dobro se poznajemo. Puno lakše i više se mogu posvetiti svakom djetetu, uočiti problem i poraditi na tome na vrijeme. Specifično je jedino to što je nama učiteljima potrebna puno veća priprema, jer moramo raditi s dva razreda, odnosno sada konkretno ja s prvašićima i Katarinom koja je treći razred. Ne smije biti praznog hoda, ni u jednom trenutku djeca ne mogu biti bez posla, a to zahtijeva dobru pripremu – pojasnila je učiteljica. Jedno novo iskustvo je pred njima, stoga je vrlo važno da ga započnu baš onako kao što su nam i sami rekli – veselo i spremno.