Mišo B. (41) iz Gostenja u nazočnosti dvoje malodobne djece od deset i 14 godina drsko je vrijeđao i čupao za kosu 35-godišnju suprugu. To prekjučerašnje nasilje nad suprugom samo je jedno je od 600-tinjak njih koje u godini zaprime zagorski policajci. No, većina zlostavljanih žena ili njezinih najbližih nikad ni ne okrene broj policije ili Centra socijalne skrbi.

Za razliku od većih hrvatskih gradova, zlostavljane žene u Zagorju imaju malu mogućnost izbora komu se u tom trenutku obratiti za pomoć. Mogu se povjeriti samo centrima za socijalnu skrb ili Povjerenstvu za ravnopravnost spolova. Predsjednica županijskog povjerenstva Ana Gregurović rekla je da su oni za nešto više od godine dana koliko djeluju imali samo devet zahtjeva zlostavljanih žena.

- Žene se ne javljaju za pomoć jer se zlostavljanje i prijavljivanje nasilnika u Zagorju još smatra sramotom pa najčešće sve ostaje među četiri zida, rijetko kad zove se i policija. No, to želimo promijeniti pa smo prije četiri mjeseca uveli i SOS telefon - rekla je Ana Gregurović davši nam i broj mobitela na koje zlostavljane žene mogu nazvati 091/594-45-43 te broj SOS telefona 301-250.

Nismo bili lijeni i predstavili smo se kao žrtva nasilja te nazvali i SOS telefon. No, naš poziv na SOS telefon izazvao je čuđenje uz pitanje tko nam je uopće dao taj broj. Potom su nas uputili na telefon krapinske socijalne skrbi 371-847.

Županijski pročelnik za društvene djelatnosti Davor Gredičak rekao je kako je prije godinu, dvije u županiji potaknuta i inicijativa za osnivanjem ustanove ili skloništa za smještaj zlostavljanih žena i djece, no za kuću od 200-tinjak četvronih metara treba izdvojiti i mnogo novca.

Drugi problem je i taj što je Zagorje premala sredina pa bi žrtve u Zagorju njihovi muži zlostavljači mogli lako pronaći. Stoga je za žene u Zagorju, dodao je, bolje rješenje da svoje utočišta pronađu u nekoj drugoj sredini.

Izvor: Večernji list