Danas se slavi prva nedjelja došašća, odnosno pripremnog razdoblja pred Božić.

To razdoblje obuhvaća četiri nedjelje, a počinje nedjeljom koja je najbliža svetkovini Svetog Andrije. Riječ 'advent' dolazi od latinske riječi adventus, što znači dolazak, stoga na hrvatskom jeziku to razdoblje zovemo došašće.

U tom se vremenu kršćani pripremaju i radosno iščekuju Božić, rođenje Isusa Krista. Slave se mise zornice, na kojima se pjeva i moli u čast Majke Marije.

Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa počeo pripremu za Božić.

Običaj je da se za to razdoblje izradi adventski vijenac s četiri svijeće, koje se pale postepeno svake nedjelje, upravo kako i simboliziraju četiri nedjelje do Božića.

Inače, prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu "Das Rauhe Haus" ("Trošna kuća") u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern okupio je te godine siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. U svome dnevniku zabilježio je da se u došašću 1838., želeći pronaći način da svojim štićenicima došašće učini što ljepšim, dosjetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću. Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga s 24 svijeće: 20 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća. Svake godine u došašću obavljali su ovaj kratak obred. Oko 1851. Wichernovi su štićenici drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama, a s vremenom se umjesto drvenoga počeo plesti vijenac od zimzelenog granja. Taj se običaj proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim u susjedne i prekooceanske zemlje. Krajem 19. stoljeća prešlo se na četiri svijeće za četiri nedjelje došašća.

Na prvu nedjelju došašća pali se prva svijeća, tzv. proročanska svijeća, svijeća nade.