ZL: Prošlo je više od mjesec i pol dana otkako ste stigli na čelo PU krapinsko – zagorske. Kakvi su vam dosadašnji dojmovi?

Petrović: Prvi dojmovi su vrlo dobri. Prije svega zbog toga što su me ljudi dobro primili, a to kako vas ljudi prime utječe na prvi dojam koji stječete kad dolazite u novo okruženje. No, ni ja nemam, a nisam nikada niti imao, problem prilagoditi se novoj sredini i novim kolegama. Evo, tu sam već oko mjesec i pol dana i već sam poprilično 'pohvatao konce'. Naravno da još uvijek ne poznajem čitavo Zagorje 'kao svoj džep', ali posljednjih se dana trudim i tražim od načelnika policijskih postaja da me provozaju svojim terenom te da mi pokažu bitne značajke terena kako bih imao konkretniju i kompletniju sliku u glavi. I, eto, ponavljam, prvi dojmovi su vrlo dobri.

ZL: Zasigurno postoje razlike između ovog posla i poslova koje ste radili do sada, no, postoji li i nešto po čemu je PU krapinsko – zagorska specifična u odnosu na druge?

Petrović: Pa razlika u poslu postoji i to poprilično velika. Ja sam se do sada bavio gotovo isključivo kaznenim djelima na području PU zagrebačke i to većinom kaznenim djelima općeg kriminaliteta, kojih je, dakako, najviše. I to je bio primarni fokus mene i mog tima s kojim sam tada radio. Sad je moj fokus zanimanja puno širi. Od poslova temeljne policije, javnog reda i mira, poslova krim policije, poslova granične policije do poslova prometne policije. No tu su, naravno, sad i kadrovski poslovi, materijalno-financijski poslovi... dakle, puno je tu novih obaveza za mene, ali već sam ih poprilično apsolvirao. Što se tiče razlike između PU zagrebačke u kojoj sam prije radio i PU krapinsko – zagorske, naravno da razlika postoji. Znate da je PU zagrebačka na razini Republike Hrvatske policijska uprava prve kategorije. Ona je to, jednostavno, zbog količine događaja, ali i činjenice da sigurnosno pokriva područje od oko milijun stanovnika, što opet nosi sa sobom svoj dio problema. S druge strane, u Zagrebu je sjedište svih državnih institucija, mnoštvo je velikih sportskih i ostalih događaja i raznih manifestacija. Sve to za sobom vuče i određene sigurnosne događaje, dok je na području PU krapinsko – zagorske takvih događaja puno manje pa ih je puno lakše i pratiti. Također, puno je manje i stanovnika, a uvijek postoji svojevrsna korelacija između stope kriminaliteta i broja stanovnika. Inače, PU krapinsko – zagorska, kad je se uspoređuje s drugim policijskim upravama na području čitave RH, izvrsno stoji po pitanju stope kriminaliteta, odnosno broja kaznenih djela na sto tisuća stanovnika i na nama je da se svi skupa trudimo da takvo stanje održimo i dalje.

ZL: PU krapinsko – zagorska specifična je i po tome što je velikim dijelom uz državnu granicu i tu je uvijek bilo puno posla za graničnu policiju. No, sada se ulaskom u Schengen promijenio način nadziranja, čuvanja i zaštite državne granice. Na koji način se to sada radi?

Petrović: Apsolutno se promijenio. To je, zapravo, jedna od najvećih promjena u policijskoj upravi od stvaranja države. Ulaskom u Schengen nestali su klasični granični prijelazi, a na policiji je da i dalje kontrolira protok ljudi i roba preko državne granice. Tako su sve policijske uprave koje imaju na svom području državnu granicu s Europskom unijom, a mi smo jedna od njih, počele raditi nešto što mi zovemo 'kompenzacijske mjere'. Dakle, u svakom trenutku dana i noći naši policijski službenici na terenu provode te kompenzacijske mjere na način da profiliraju, a nakon toga pojačano kontroliraju putnike i vozila s ciljem suzbijanja eventualnog prekograničnog kriminaliteta i nezakonitih migracija.

ZL: Dajte da malo 'demistificiramo' taj termin koji se u zadnje vrijeme često čuje od policije: 'kompenzacijske mjere'. Kriminalci vjerojatno ionako jako dobro znaju kako radi policija, pa evo, da pojasnimo našim čitateljima, kako to sad, konkretno, naši policajci nadziru granicu?

Petrović: Pa nije to tajna. Policija ima svoje periodične punktove. To su uglavnom nekakva sjecišta cesta, prelasci prema granici i slično, gdje se naši službenici zadržavaju. Ta kontrola na samom punktu je, dakle, jedan od načina. Tu je i kontrola prometa na način da ćemo zaustaviti vozila koja nam se učine sumnjiva, koja su pogodna za prijevoz ilegalnih roba ili krijumčarenje migranata, što je trenutno u fokusu zbog velikog broja migranata koji nezakonito ulaze u Republiku Hrvatsku, nakon čega pokušavaju nezakonito prijeći na područje drugih zemalja Europske unije. To je jedan od načina. Znači, stacionarno. No, tu je i kontrola u pokretu, kada se policijski službenici u neoznačenim vozilima voze po terenu i na taj način uočavaju, zaustavljaju, kontroliraju i profiliraju i tako dalje. Dakle, budući da je granica formalno ukinuta, što je našim Zagorcima, ali i Slovencima, zasigurno olakšalo život, policija sad ima malo teži posao. Prije smo imali granični prijelaz na kojem su bili jednostavniji načini kontrole. Naravno, imamo mi i sada kontrolu, ali ne zaustavljamo svako vozilo, nego profiliramo i uočavamo nekoga tko bi mogao biti potencijalna opasnost, odnosno, potencijalni kršitelj zakona. 

ZL: Dobro, za to uočavanje i profiliranje imate iskusne ljude, koji su godinama radili na graničnim prijelazima i sigurno već imaju razvijen instinkt kako prepoznati takva vozila i osobe, zar ne?

Petrović: Da, naravno. To su uglavnom policijski službenici koji su prije radili na graničnim prijelazima. Moram priznati da je i njima samima ovo bila jedna velika promjena jer su sad počeli biti terenci, što prije nisu bili. Tako da su i oni prošli određeni period prilagodbe, ali sad su se već privikli i, da tako kažem, 'prebacili' su se na drugi način rada. I sada to dobro funkcionira.

ZL: Ma primijetili su to i Zagorci. Već kruže šale da bismo trebali tražiti izlazak iz Schengena jer je sad u Zagorju policija skoro na svakom zavoju...

Petrović: Ima to puno svojih prednosti. Policija je na cesti sada puno više vidljiva nego što je to bila prije ulaska u Schengen. A vidljivost policije na cesti sama po sebi puno znači u preventivnom smislu. To nije nešto što smo mi izmislili, već je to tako na svjetskoj razini. Veća nazočnost policije pridonosi povećanju sigurnosti. Ne samo u sprečavanju kaznenih djela, nego i po pitanju sigurnosti prometa na cestama. Kad se vozite i u daljini ugledate policiju, ne znate imaju li uređaj za mjerenje brzine, ali ćete usporiti, zar ne? Ali da... u pravu ste, i mi smo dobili povratnu informaciju da je sad policija puno više vidljiva na terenu. I naravno da će ti policijski službenici, koji rade kompenzacijske mjere, odraditi na terenu i sve druge policijske poslove prema potrebi. Ako se dogodi prometna nesreća, naravno da će, ukoliko bude potrebno, i oni izaći na očevid. Ili, na primjer, ako netko vozi tehnički neispravno vozilo, neće oni sada zažmiriti i pustiti ga zato jer ne prevozi migrante. Tako da, oni rade čitavi spektar poslova, dakako, s posebnim fokusom na spomenute kompenzacijske mjere.

ZL: U uvodnom dijelu razgovora spomenuli ste obim poslova koje kao načelnik morate odrađivati. Naravno, svakom načelniku, pa tako i vama, vrlo je važno imati oko sebe kvalitetne suradnike na koje može delegirati određene poslove i zadatke. Jeste li zadovoljni s rukovodećim kadrom kojeg ste zatekli ovdje?

Petrović: Pa moji prvi dojmovi su da je kadrovska situacija trenutno zadovoljavajuća. Naravno da sam još uvijek u procesu spoznavanja tko što može i koliko može, ali, velim, sadašnja slika mi je zadovoljavajuća. No, ako me pitate hoću li kao novi načelnik smijeniti sve po redu, od voditelja službe do spremačice... To se neće dogoditi. No, ono što će rukovoditelje kod mene držati na okupu, odnosno, ono što će ih držati na njihovim radnim mjestima bit će isključivo njihova posvećenost poslu, njihova budnost i njihovi rezultati, a to je ono što će i mene držati na mom radnom mjestu. Nitko od nas nije vječan, niti 'bogomdan' da bi bio nešto. Svatko tko ima radno mjesto mora se na tom svom radnom mjestu truditi da svoj posao obavlja maksimalno moguće korektno i profesionalno. Naravno, to se sve može odrađivati i u opuštenoj atmosferi. Kad sam tek došao ovdje, trebalo mi je malo vremena da prvo svoje najbliže rukovoditelje opustim, da im kažem da se opuste i da opušteno rade svoj posao. Jer u svim sredinama gdje sam radio sam se trudio da radna atmosfera bude dobra. Naravno, mora se znati tko je glavni i kome se polažu računi, ali to sve možemo odraditi uz što manje stresa, a uz što više promišljanja, zajedničkog dogovaranja i planiranja.

ZL: Već dugi niz godina fali policijskih službenika, ne samo u PU krapinsko – zagorskoj. Proteklih tjedana ponovo ste intenzivirali kampanju 'Postani policajac'. Kakva je trenutna situacija s brojem policijskih službenika u PU krapinsko – zagorskoj?

Petrović: U Policijskoj upravi krapinsko – zagorskoj popunjenost radnih mjesta policijskih službenika trenutno je na oko 80 posto. Uspijevamo se pokriti, ali naravno da nam treba novih policijskih službenika. Policijska akademija u suradnji sa svim policijskim upravama na području Republike Hrvatske provodi kampanju 'Postani policajac'. Dva su načina da se postane policajac. Jedan je da se javite na tečaj nakon završene srednje škole. Ove godine tražimo 350 takvih kandidata. Drugi je način da nakon drugog razreda bilo koje srednje škole upišete treći razred srednje policijske škole, koja se nalazi u Zagrebu, na Policijskoj akademiji. Mi ćemo uskoro upravo ovdje na području Zaboka imati Dane otvorenih vrata, kad ćemo prezentirati rad policije, a naši službenici za prevenciju su već odradili i puno kampanja, puno predavanja po osnovnim i srednjim školama, gdje nastojimo prezentirati zanimanje policajac. Ja uvijek kažem da biti policajac jest teško zanimanje, ali to je zanimanje u koje se čovjek s vremenom zaljubi. I kad vam to jednog dana uđe u krv, onda ste tu do kraja.

ZL: Pa evo, budući da je ovo naš prvi razgovor, možda da teme o poznatim kaznenim djelima, o obiteljskim nasiljima i svemu drugome s čime ćete se ovdje 'boriti' ostavimo za neki drugi put, a da sada Zagorkama i Zagorcima malo više predstavimo vas osobno. Imate li obitelj, što radite u slobodno vrijeme, imate li kakav strastveni hobi...?

Petrović: Da, imam obitelj. Oženjen sam, imam dva sina, mlađi ima 11 godina, a stariji će ove godine navršiti 23 godine. On studira ekonomiju i igra nogomet, koji jako voli, u austrijskoj četvrtoj ligi. Nakon radnog vremena, obitelj je moj glavni fokus. Imam puno prijatelja, puno rodbine. Imam dva brata i sestru, moja supruga je sedmo, najmlađe dijete u obitelji, tako da su obiteljska okupljanja velika, no imam veliku terasu i roštilj tako da se imamo gdje družiti. A što se tiče hobija, jedno vrijeme sam bio poprilično aktivan s jednom ekipom, igrali smo košarku barem jednom tjedno, no početkom pandemije nam se ekipa raspala tako da se sad ponovo trudimo okupiti ekipu pa malo 'haklati' 3 na 3.

ZL: Znači, zapravo i nemate baš nešto slobodnog vremena za sebe...

Petrović: Pa imao bih ga, ali, kao što sam spomenuo, svoje slobodno vrijeme posvećujem obitelji. Evo, vi znate da sam rodom iz Tomislavgrada, dolje još uvijek imam obitelj, oca i majku koji su, hvala Bogu, živi i poprilično zdravi. Tako da se par puta godišnje 'zaletimo' dolje, a za vrijeme godišnjeg i na malo dulje...

ZL: Dobro, i, evo, za kraj, što biste poručili Zagorkama i Zagorcima, odnosno, stanovnicima Krapinsko – zagorske županije?

Petrović: Prije svega, pozivam građane s područja Policijske uprave krapinsko – zagorske na suradnju. Zna se što je po zakonu prometni prekršaj, a što je kazneno djelo kad je u pitanju promet i posebno napominjem da tu neću dozvoliti nikakvu toleranciju. Svi sjedamo u automobile, vozimo se u njima i kad je to u pitanju, moramo biti vrlo odgovorni. Jer kad smo u automobilu, tada nismo gospodari samo svog života, nego tada možemo biti i gospodari i krvnici nečijeg tuđeg života, života nečijeg djeteta, nečije majke, oca... Tako da molim stanovnike Krapinsko -zagorske županije da poštuju prometne propise, naročito kad je u pitanju alkohol. I moramo poručiti građanima da, naravno, svi mi u svoje privatno vrijeme imamo pravo opuštanja, ali ako pijete, nek vas netko drugi vozi. Jer tako čuvate sebe, a kad čuvate sebe, čuvate i druge.  I evo, to nek bude moja poruka, ali neka ne bude shvaćena kao represivna, nego kao moja zamolba i kao moje upozorenje da oko toga nećemo biti tolerantni, a niti nam zakon to dopušta.