Jesen je idealno vrijeme za sadnju lukovica proljetnog cvijeća poput tulipana, narcisa, ljiljana, šafrana, ukrasnog luka, presličice i zumbula. Dok mi na kraju zime čekamo prve znakove proljeća, ispod zemlje se već odvija život – lukovice se ukorjenjuju i pripremaju za buđenje čim zatopli.

Kada u rano proljeće procvatu, ove biljke postaju prvi izvor hrane za oprašivače poput pčela, bumbara i leptira. Nakon duge zime, kada još gotovo ništa drugo ne cvjeta, upravo im ti cvjetovi pružaju dragocjen nektar i pelud koji su im nužni za preživljavanje i pokretanje novih kolonija.

Bumbari, koji često izlaze i prije pčela, posebno ovise o ranim cvjetovima – bez njih, mnoge njihove kolonije ne bi preživjele.

Ne trebate imati veliko imanje da biste pomogli. Dovoljno je nekoliko lukovica posađenih u posudu, ispred kuće, na balkonu ili u vrtu. Svaki procvali cvijet može nahraniti oprašivača. Ako svatko posadi samo nekoliko lukovica, naši će gradovi i sela na proljeće postati bogatiji bojama – i životom.

Oprašivači nisu važni samo zbog meda i ljepote cvjetova. Oni su ključne karike u lancu života – bez njih ne bi bilo plodova, sjemenja ni bioraznolikosti. Sadnjom biljaka koje im pomažu, pridonosimo stabilnosti cijelog ekosustava. Lukovičaste biljke su često i otporne, jednostavne za uzgoj i ne zahtijevaju puno brige, što ih čini idealnim izborom za svakoga tko želi učiniti nešto dobro za prirodu.

Sadnjom lukovica u jesen, zapravo ulažemo u zdraviji i življi vrt u proljeće, ali i pomažemo cijelom ekosustavu. Dakle, dok ove jeseni sadite lukovice, sjetite se – ne sadite samo cvijeće, već stvarate utočište i izvor života za naše vrijedne proljetne oprašivače.

Tekst i fotografija: Javna ustanova Zagorje zeleno