Od sredine svibnja ove godine, Policijska uprava krapinsko – zagorska ima novog načelnika. Riječ je o iskusnom, visokoobrazovanom Josipu Bukviću, 61- godišnjem Jesenjancu iz Lužana Zagorskih, koji je velik dio svoje policijske karijere proveo i na raznim rukovodećim poslovima u PU krapinsko – zagorskoj. Čak štoviše, u njenom je osnivanju i ustroju početkom 90-ih godina, kao jedan od tadašnjih zapovjednika, i sam aktivno sudjelovao. Ipak, ovaj samozatajan profesionalac, hrvatski branitelj i nositelj brojnih spomenica, medalja i ordena,  široj zagorskoj javnosti baš i nije pretjerano poznat, pogotovo ne među mlađim generacijama, stoga je njegovo imenovanje na mjesto načelnika PU krapinsko - zagorske bilo i više nego dobar povod da, kroz razgovor, otkrijemo tko je od prošlog mjeseca, zapravo, „prvi zagorski policajac“

ZL: Za sam početak, u tijeku je MUP-ov natječaj za upis u Program srednjoškolskog obrazovanja odraslih za zanimanje policajac/policajka i nedavno smo razgovarali s dvoje vaših mladih kolega koji su nakon srednje škole završili taj program, svojevrsnu prekvalifikaciju, i postali policajci. Svako od njih je imao svoje motive. Što je vas osobno motiviralo da se odlučite za policijski poziv?

Bukvić: Prijavio sam se u Srednju policijsku školu 1975. godine, koja je tada trajala četiri godine. Da budem potpuno iskren, u to vrijeme policijski poziv ovdje u našem kraju, u Hrvatskom zagorju, nije bio pretjerano zanimljiv i privlačan. Bio sam, dakle, četvrta generacija te nove policijske škole i ona u to vrijeme baš nije bila toliko popularna kao što je to danas. No, pošto potječem iz mnogobrojne obitelji u kojoj nas je bilo osmero djece, nakon osnovne škole bio sam svjestan da mi roditelji nisu u mogućnosti financirati nastavak školovanja. Kako sam u svakom slučaju želio nastaviti školovanje, tako je, iskreno, jedan od razloga bio i taj što je bila riječ o školi koja je nudila i stipendiju. Na koncu, završio sam je s odličnim uspjehom i, među 350 polaznika iz moje generacije, bio sam među četiri najbolja učenika. Stoga sam imao pravo izabrati gdje ću nastaviti raditi ili izabrati daljnje školovanje, a izabrao sam daljnje školovanje. U to vrijeme je nastavak školovanja bio na Visokoj vojnoj školi, ali kao stipendist policije, odnosno za potrebe policije. U svakom slučaju, sve one vrijednosti i odgovornosti kojima su nas učili kroz tu srednju školu, uče se i sada kroz ovaj Program prekvalifikacije, bez obzira na to što on traje godinu dana. Također, to školovanje je i sada besplatno, a dobiva se čak i određena mjesečna naknada, kao i odora u kojoj se tamo boravi. Dakle, sve je osigurano, a i ono najvažnije, nakon završetka tog osposobljavanja, kao što je to nekad bilo i meni, tako je i sada svima osigurano zaposlenje odnosno radno mjesto.

ZL: Iako ste novi načelnik PU krapinsko – zagorske, niti je vama naša PU novost, ni vi njoj. Dugi niz godina radili ste ovdje na raznim rukovodećim poslovima, je li tako?

Bukvić: Da. Kada sam 1983. godine završio Akademiju i stekao visoku stručnu spremu, počeo sam raditi u Zagrebu kao policajac krim-policije. Tamo sam radio godinu dana, nakon čega sam premješten upravo u policijsku školu kao odgajatelj. Dakle, tamo gdje sam se školovao nastavio sam raditi kao odgajatelj, a nakon toga sam od 1985. do 1990. godine radio tamo kao nastavnik. Kad je došla 90-ta, bio sam jedan od nastavnika i rukovoditelja koji su provodili program osposobljavanja za 'Prvi hrvatski redarstvenik', dakle za naše prve hrvatske policajce koji su se kasnije uključivali u ratne aktivnosti. Nakon prvog tečaja, 1990. godine, premješten sam u Krapinu na mjesto zapovjednika Policijske postaje Krapina, kako se to tada nazivalo. U to vrijeme je bila i formirana Policijska uprava ovdje u Zaboku. Nakon osamostaljenja Hrvatske sam, zajedno s nekolicinom kolega koji su bili u mom timu, formirao i osmišljavao Postaju granične policije Krapina, s ispostavama u Kumrovcu i Pregradi, kad smo morali formirati granicu prema Sloveniji. U lipnju 1993. godine postao sam zamjenik prvom načelniku PU krapinsko – zagorske Ladislavu Fruku i na tom radnom mjestu sam ostao do svibnja 2001. godine, kada sam postao načelnik Odjela operativnih poslova PU krapinsko – zagorske. Do 2004. godine radio sam kao policijski službenik za stručno usavršavanje u našoj policijskoj upravi, a potom odlazim u Zagreb, najprije na mjesto zapovjednika Zapovjedništva interventne policije, potom u Upravu policije, gdje sam od ožujka 2011. godine pa do sada bio pomoćnik načelnika Uprave policije u Ravnateljstvu policije. U međuvremenu, tijekom 2010. godine, godinu dana bio sam privremeno načelnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske.

ZL: Doduše, vi ste čitavo to vrijeme živjeli u Zagorju, ali, opet, sada kada ste se ponovno vratili u PU krapinsko – zagorsku, što biste rekli da se promijenilo u tih 18 godina u samoj PU?

Bukvić: Pa prvo sam primijetio nove, mlade kolege. Onih kolega s kojima sam radio nekad, njih više nema tu. Sve su sad to mlade kolege, mladi rukovoditelji, koji su stasali i postali načelnici postaja i rukovoditelji na drugim radnim mjestima. Sam posao se nije drastično promijenio u smislu modaliteta i načina rada. Naravno, tehnologija je modernija kao i svugdje drugdje no sam policijski posao je manje-više isti.

ZL: Zanimljivo je da ste kao novoimenovani načelnik, prvo posjetili Grad Pregradu i tamo se susreli s gradonačelnikom Vešligajem, koji je u javnosti više puta kritizirao odluku da se ukine Policijska postaja Pregrada. Zašto je ukinuta i što se mijenja za građane tim preustrojem?

Bukvić: Bivša Policijska postaja Pregrada nije ukinuta već je, nakon temeljite ocjene pokazatelja važnih za stanje sigurnosti, funkcionalno spojena s s policijskom postajom u Krapini. Dakle, za građane se ništa nije promijenilo niti su izgubili bilo koju uslugu koju su ranije imali. Promijenilo se da imaju jednog voditelja ispostave, a ne načelnika i dva pomoćnika. Sve druge operativne poslove imaju i dalje, kao i dežurstvo, a ono što je najvažnije za građane, ostali su kompletni upravni poslovi. Znači, sve što su građani obavljali u Pregradi, obavljat će to tamo i dalje. S druge strane, građani možda još nisu ni svjesni da su dobili još i nešto novo što do sad nisu imali na svome području, a to je nadležnost Postaje prometne policije Krapina. Ona je do sad imala nadležnost na području Krapine i Zaboka, a sad ima nadležnost i na području Pregrade. Dakle, do sad su očevide prometnih nesreća obavljali policijski službenici Policijske postaje Pregrada, kojima to nije uska specijalnost. Sada će najsloženije poslove vezane uz prometne nesreće i druge događaje za to obavljati prometna policija, kojoj je to uža specijalnost. A kada tražite naknadu štete, onda je i vama bitno da je očevid obavljen što stručnije, od strane službenika koji su za to dodatno educirani i imaju više iskustva.

ZL: Kad ste već spomenuli statistiku, Krapinsko – zagorska županija je prema mnogim pokazateljima, zapravo, jedna od najsigurnijih u Hrvatskoj. Koji su po vama sad neki prioritetni problemi koje treba rješavati, odnosno, što ćete kao novi načelnik postaviti svojim rukovoditeljima kao neke nove izazove?

Bukvić: Sve pokazatelje je potrebno staviti u kontekst i tada sagledavati. Ja sam realan i znam da se mi ne možemo statistički uspoređivati sa Zagrebom, Splitom, Rijekom, Osijekom i Pulom. Mislim da je najbolje mjerilo razine sigurnosti i rada policije to kako se građani osjećaju, kakav je njihov subjektivan osjećaj sigurnosti. Ako se oni osjećaju sigurnima i ako pozitivno ocjenjuju naš rad i imaju povjerenja u svoju policiju, onda je to najrelevantnije mjerilo i to je naše najveće zadovoljstvo.  I kad govorimo o nekakvim prioritetima, onda su nam svakako prioriteti suzbijanje obiteljskog nasilja, rad na zaštiti državne granice, na prevenciji zlouporabe opojnih droga, ali i poboljšanje stanja sigurnosti u cestovnom prometu s naglaskom na najteže prekršaje koji se događaju. Znači, ne da zaustavljamo vozače radi zaustavljanja, ne zaustavljanje iza zavoja ili nečije kuće, nego praćenje stanja sigurnosti, prikupljanje podataka i potom reagirati prema pojedincima koji opetovano krše prometna pravila - recidivistima. Sve više imamo onih koji po nekoliko godina voze bez vozačke dozvole, koja im je prethodno oduzeta, koji imaju zaštitnu mjeru, koji voze pod utjecajem alkohola i to s više od 1,51 promila u krvi, koji završavaju s visokim kaznama, koji budu privođeni, ali ih ništa od toga ne može urazumiti. Želimo da ti najteži prekršitelji shvate da to ne smiju raditi. Dakle, uz poslove zaštite granice, posebno ćemo se posvetiti zaštiti od nasilja u obitelji, suzbijanju zlouporabe droga i najtežim prekršiteljima prometnih pravila na zagorskim prometnicama.

ZL: Znači li to da ste odlučili i više posezati za mjerom oduzimanja vozila obijesnim vozačima?

Bukvić: Ako je to zakonska obaveza, nemam ja što tu odlučivati. Posao policije je da poštuje i provodi zakone. Ukoliko je zakonska obaveza takva, tu za mene nema rasprave. Evo, konkretno, ja se već dva tjedna vozim na posao po spojnoj cesti između Zaboka i Svetog Križa Začretja i primijetio sam i zapisao jednu registarsku oznaku. Riječ je o vozaču koji svaki dan ide na posao u isto vrijeme kao i ja i na svim mjestima na kojima može obilaziti vozilo, on ga obilazi. Ne gleda je li puna crta ili nije, je li kolona ili nije. Naš fokus trebaju biti takvi vozači, dakle vozači koji predstavljaju opasnost za sve sudionike u prometu i koji svakodnevno ugrožavaju živote. Sigurnost cestovnog prometa je obveza cijelog društva, od prometnog odgoja u najmlađim danima pa i do prijavljivanja onih koji ugrožavaju promet.  I ja pozivam sve građane da nam anonimno jave sve takve slučajeve, a mi ćemo odmah provjeriti i utvrditi činjenično stanje i sukladno zakonu procesuirati. Mislim da zajedno možemo sprječavati pojedince da se tako u prometu ponašaju.

ZL: I da završimo u jednom ipak ležernijem tonu, a i da vas naši čitatelji malo bolje upoznaju, što radi načelnik kad nije na poslu? Što vas najviše okupira u slobodno vrijeme?

Bukvić: Kao i mnogi drugi Zagorci, u slobodno vrijeme radim u svom vinogradu i uređujem voćnjak kojeg stalno podsađujem i uređujem. Čistim i tuđu gaciju i trnje. I to mi pričinjava zadovoljstvo. Supruzi sam napravio dva vrta koje ona uređuje i čisti. Dakle, to mi je glavna preokupacija tijekom vikenda jer tijekom radnog tjedna malo tog stižem, eventualno malo poslije posla poflaksam koliko stignem.

ZL: Ono što smo čuli za vas je i da ste višestruki dobrovoljni darivatelj krvi, ali posebno nam je zanimljiva informacija i da ste predsjednik Ekološke udruge 'Zeleno Zagorje'. Dakle, ipak se iza stroge profesionalnosti po kojoj ste poznati, krije jedan ekolog i veliki lokalpatriot.

Bukvić: Da, vodim tu našu ekološku udrugu, koja se isto bavi zaštitom prirode jer želim okupljati i druge istomišljenike po pitanju uređenja naših brega, okućnica, puteva... Imamo od Jesenja prema Lužanima i jedno jezero kojeg čistimo i uređujemo. Želim i okupljati ljude, da se druže, a ne samo da rade. Da se povremeno nađemo na roštilju svi zajedno kod tog jezera. A što se tiče lokalpatriotizma, ja sam čitav svoj radni vijek mogao ostati u Zagrebu, međutim, nisam to htio. I ovih 18 godina koliko sam proveo radeći u Ravnateljstvu policije, čitavo vrijeme sam putovao u Zagreb i živio u Zagorju. Tu sam napravio neku kućicu, i to na selu, ne u gradu. Želim živjeti na selu i moram reći da mi je drago što sam sada ponovno došao raditi u svoje Zagorje.