Matko Milina (29) već je tri puta postao žrtvom ugriza poskoka, jedne od najopasnijih europskih otrovnica. Posljednji incident dogodio se prošlog tjedna dok je brao rajčice u svom vrtu, ali to nije prvi put da je Matko doživio ovakvu situaciju.

Ovaj put, poskok ga je ugrizao u desnu ruku dok je obavljao svakodnevne vrtne poslove. "Bilo je to iznenada. Ugriz me nije boljelo odmah, ali uskoro je ruka počela oticati i plaviti", prisjeća se Milina iz Štedrice u Dubrovačkom primorju, piše Dubrovački dnevnik.

Ovo nije prvi put da je Matko imao blizak susret s poskokom. Naime, prije desetak godina, zmija ga je ugrizla dok je bio na putu za svadbu rođaka. Zmija je bila sakrivena u gumi parkiranog automobila, a Matko je tada zadobio ugriz na lijevoj ruci.

Prvi put kad mi se to dogodilo, bio je to šok. Osjećate vrtoglavicu, ne znate gdje ste, u kojem ste svijetu. Naravno, bojao sam se. Ruka mi je bila jako otekla, bila je modra", prisjeća se Matko. Imao je samo 19 godina kada je prvi put doživio ugriz.

Drugi put Matko je doživio ugriz prije tri godine, dok je radio na čišćenju područja oko Pelješkog mosta. "Poslovođa me vozio do Janjine, a cijelo vrijeme smo bili u kontaktu s hitnom pomoći koja je davala upute kako postupiti. Kad smo stigli u ambulantu, situacija je bila alarmantna, pa su me helikopterom prebacili do Opće bolnice Dubrovnik", ispričao je.

Dok su letjeli helikopterom, Matko je saznao da u dubrovačkoj bolnici nema potrebnog seruma. "Digla se frka, u helikopteru je nastao šou-program. Hitna me čekala na helidromu, a zatim su me prebacili do bolnice", rekao je. Na kraju je uspješno liječen i oporavio se od ugriza

Matko, sada sa iskustvom tri ugriza poskoka, ima nekoliko savjeta za sve koji borave u prirodi. "Nosite štap sa sobom, stvarajte vibracije na tlu i budite oprezni. Ako ne vidite poskoka, a ugrize vas, osjećaj je poput uboda pčele. No, područje uskoro počne plaviti i oticati, a najvažnije je što prije se javiti liječniku", savjetuje Matko.

Iako je prošao kroz nekoliko dramatičnih situacija, Matko priznaje da mu nije svejedno biti u prirodi. "Sad imam strah i kad vidim blavora. Bježim čim nešto šušne. Prije zime čak ne silazim sa asfalta. Na asfaltu i na moru sam najsigurniji", kaže kroz smijeh.