Mljekara Bohnec iz Ludbrega nakon 90 godina postojanja prestaje s radom, dugovi su se nagomilali, cijena mlijeka je takva da više nemaju financijsku računicu i jedan od najdugovječnijih proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda u Hrvatskoj prestaje s poslovanjem, pišu Varaždinske vijesti.

"Sredinom veljače ludbreška mljekara koja je desetljećima sinonim za zdrave domaće mliječne proizvode zauvijek zatvara vrata", pišu.

"Mljekara Bohnec tada prestaje s otkupom mlijeka, a vlasnica Marijana Bohnec kao glavne razloge navodi pad primarne proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj te niske cijene uvoznih proizvoda, ponajviše sireva. Bohnec je koristio isključivo domaću sirovinu i cijenom nije mogao konkurirati velikim uvoznicima". Za ludbreški kraj Bohnecovi su bili ono što je obitelj Todorić nekoć bila za Hrvatsku - imućni, bogati, iznimno utjecajni... No sve je za njih pošlo po zlu 30. rujna 1991. godine. 

Bohencovi su, kažu u ludbreškome kraju, imali sve najbolje; mlijeko, jogurte, sir, maslac... Svi su kupovali od njih. Otac Antun bio je iznimno sposoban, najbogatiji čovjek u ludbreškome kraju, ali završio je tragično - kobnog 30. rujna 1991. godine pronašli su ga zatučenog u njegovoj mljekari u samom centru Ludbrega. Ležao je sav u krvi, izudaran do smrti. Nije bilo ikakvih tragova provale pa su istražitelji zaključili da je ubojicu ili dobro poznavao ili ga je iznenadio. Bile su to odvratne, ratne godine i policijska jedinica u Ludbregu pojavila se tek nakon što je niz radnika mljekare kontaminirao mjesto zločina. To je svakako otežalo potragu za ubojicom, piše Express.   

"Dana 30. rujna suočili smo se s tužnom istinom o iznenadnoj smrti gospodina Antuna Bolmeca vlasnika mljekare u Ludbregu. Rođen 3. 1. 1923. u Hrastovskom, u mljekarskoj obitelji stekao je prva iskustva mljekarske struke, koju je kao dijete zavolio i potpuno joj se predao. Znajući da se struka mora usavršavati, a da to ne može postići u roditeljskoj mljekari, zapošljava se u sirarni "Zdenka" V. Zdenci i "Sireli" Bjelovar. Praktično znanje nadopunjuje i teoretskim, i stječe zvanje "sirar-mljekar". Preuzima roditeljsku mljekaru i sva svoja stečena znanja i novac ulaže u novu opremu i tehnologiju", stajalo je u oproštaju od Antuna Bohneca Udruženja mljekara.  

"Hrabar i odlučan, suprotstavlja se svim preprekama sistema i uspijeva u svom naumu. Uz veliko iskustvo i neizmjernu energiju od manufakturne mljekare izgradio je modernu mljekaru prilagođenog kapaciteta domicilnom otkupnom području. Proširuje asortiman proizvoda poznate kvalitete potrošačima diljem zemlje. Tonček, kako su ga zvali njegovi prijatelji, bio je poseban - jedinstven. Bio je pravičan, nesebičan, a naročito radin. Nije se štedio. Posebno ga je krasila briga za svoje radnike, koje je konzultirao u svim poslovima koje je poduzimao. Imao je još mnogo planova, no nažalost nije ih ostvario. Gospodin Bohnec je jedan od najstarijih članova našeg Udruženja, po godinama i stažu. U svim teškim trenucima rada i postojanja Udruženja bio je stjegonoša konkretne pomoći. No Tonček nije pomagao samo Udruženje. Smrću gosp. Bohneca - Tončeka Udruženje mljekarskih radnika Republike Hrvatske izgubilo je iskrenog i aktivnog člana, a mljekarska struka i prijatelji nadasve vrijednog mljekarskog znanca. Za sva njegova pregnuća kojima je dao doprinos mljekarskoj struci neka mu je hvala i slava..."