Vedrina, snaga i upornost – tri su riječi koje prve padaju na pamet kad upoznate Nadu Tuđek. Ova 41-godišnjakinja iz Gusakovca u Gornjoj Stubici kandidatkinja je Krapinsko-zagorske županije za Izbor najuzornije hrvatske seoske žene, koji će se 11. listopada održati u Novoj Gradiški. Supruga, majka dvojice dječaka, po struci inženjerka medicinsko-laboratorijske dijagnostike, a srcem i dušom žena koja je pronašla svoj put u poljoprivredi, Nada je dokaz da se i kroz najveće izazove može graditi nova životna priča – uz osmijeh i čvrsto korijenje u zemlji.

Povratak korijenima, problemi

Iako rođena u Zagrebu, Zagorje je Nadi odmalena bilo drugi dom. Majka joj je iz Tugonice pokraj Marije Bistrice, a svake je školske praznike provodila kod bake na selu. Upravo tamo upoznala je i supruga, s kojim je jedno vrijeme živjela u Zagrebu, no srce ih je uvijek vraćalo u Gusakovec.

- Bilo je neizvedivo održavati kuću ovdje i živjeti u Zagrebu. Radila sam gotovo 14 godina u struci, ali s vremenom mi je nestalo entuzijazma. Ideš na posao, odrađuješ sve po protokolu i špranci. Četiri zida stana počela su me gušiti. Uživaš u svakom trenutku, ali može puno bolje. Ovo je više u skladu sa mnom. Prije 20-ak godina sam razmišljala o nasadu dunja. Danas je to dund. Selu sam se vratila jer me to ispunjava, jer mi daje slobodu i smisao. Povratak ovdje bio je i povratak onome što me od djetinjstva veseli – zemlji, biljkama i životu u ritmu prirode. Selo za mene znači mir, ljude koji ti kažu 'dobro jutro' i svjež zrak. Sve što proizvedemo imamo na dohvat ruke. I to mi je neprocjenjivo - priča nam Nada.

Otvoreno priznaje da je, uz sve ljepote života na selu, ima i ono što je ponekad muči.

- U gradu i na selu su isti ili slični problemi. Ljuti me tromost, ta opća navika ljudi da se žale, a da zapravo ništa ne poduzimaju. To vječno ''trebalo bi'', a nitko ne kreće prvi – to me zna izbaciti iz takta. Neaktivnost i lijenost nikamo ne vode. Ja vjerujem da uvijek postoji način, samo ga treba pronaći i krenuti – kaže. Ta njezina životna filozofija možda je i najbolja poruka – dok drugi razmišljaju i čekaju da se nešto dogodi, Nada djeluje. I upravo to je ono što je čini posebnom: ne sjedi skrštenih ruku, nego svako ''trebalo bi'' pretvara u ''ja ću''.

Novi početak s dudom

Na njezinom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu danas rastu dud, mušmula, šipak smokva. Prve sadnice duda posađene su 2021. godine – čak 85 stabala, od čega 70 crnog i 15 bijelog. Godinu kasnije stigle su i mušmule i šipak. Iako još nema samoodrživu proizvodnju, Nada vjeruje da tek dolazi vrijeme pravih plodova. 

- Financijski se još ne pokrivam, ali veći urod tek je pred nama - kaže.
Berba duda za Nadu znači ustajanje u cik zore.

- Od sredine lipnja do polovice srpnja svaki je dan isti ritual – mreža ispod drveta, berba plod po plod i do osam ujutro sve mora biti ubrano. Nakon toga, ako imam i preradu taj dan, perem plodove i pripremam za likere i namaze. Ako prerade nema, pospremam plodove u zamrzivač dva dana pa jedan dan radim samo preradu. Mreža svaki dan mora biti čista, dud je vrlo osjetljiv – govori nam. U ostatku dana tu su vrt, okućnica, košnja, okopavanje mladih voćaka, briga o djeci i, kad sezona stane, promocija proizvoda. - Ima dana kada mi se ne da, ali najgore mi je ljeti. U onim danima kada je jako vruće, ne mogu biti toliko u vrtu koliko bih trebala i voljela. Nema posla koji ne mogu i ne volim raditi. Godi mi to. Osjećam se bolje i zdravije - ispričala nam je Nada.

Izazovi koji grade snagu

Nadin život nije bio lišen težih trenutaka. Bolest supruga bila je prijelomni trenutak.

- Ne volim puno govoriti o tome, ali to mi je zapravo dalo snagu. Shvatila sam da ne želim živjeti isključivo zadovoljavajući nečije tuđe potrebe, odrađivati po špranci. Ovdje sam slobodnija, sve mi je dostupno, mogu stvarati svojim rukama i znanjem - govori Nada. 

Posebnu poveznicu s prošlošću za Nadu imaju bakine kuharice iz 1946. godine, bilježnice prepune recepata, savjeta o zimnici, prehrani djece, bolesnika... - Moja baka zvala se Nada, pa vjerujem da nije slučajno da sam baš ja naslijedila te kuharice. U njima sam pronašla recept za kuglice od smokava i naranče, koje radim svake godine za Božić. Dodam malo kristal šećera i to je to. A tu je i recept za poznatu Doboš tortu koju svi dobru znamo – priča nam Nada pokazujući staru, očuvanu bilježnicu. Sitnice su to koje je vraćaju u djetinjstvo i daju inspiraciju. 

Okusi, mirisi i inovacije

Nada ne proizvodi samo dud. Uz njega, u njezinoj kuhinji nastaju prave male čarolije – od slastica i kolača, preko pripravaka od smokava, pa sve do ljekovitih trava koje bere i koristi za čajeve i prirodne pripravke. Od ruže koju joj je poklonila majka priprema poseban liker od ruže, a među favoritima su i liker od šumskih jagoda te slatko ljuti namaz od duda. Tu je i namaz od mušmula i šipka, koji je nastao gotovo slučajno kada je prvi put ubrala šipak.

- Spojila sam ih, ispalo je odlično i kritike su bile sjajne – govori.

Posebno je ponosna na slatko ljute papričice koje se savršeno slažu s domaćim sirom, a često priprema i rahatluk od duda:

- To mi je jako ukusno, a vjerujem da će se i drugima svidjeti. Volim eksperimentirati, ali uvijek ostajem u granicama domaće, prirodne proizvodnje.

Kako je dospjela na Izbor?

Samoinicijativno se, kaže, nikad ne bi prijavila. - Ni u peti! Na edukaciji Ministarstva poljoprivrede cure su čule moju priču i predložile prijavu. Isprva nisam bila zainteresirana, a onda sam si rekla: zašto ne? To je prilika da promoviram svoj OPG, ali i Krapinsko-zagorsku županiju. Na izboru ću predstavljati proizvode od duda, bučnicu i slatko ljute paprike – otkrila nam je Nada.

Žene na selu – snaga koja često ostaje nevidljiva

Natjecanje za najuzorniju hrvatsku seosku ženu nije tek smotra proizvoda i recepata, već priznanje svim ženama koje žive i rade na selu. One su istovremeno poljoprivrednice, kuharice, ekonomistice, majke, supruge, njegovateljice i čuvarice tradicije. Njihov rad često je tih, ali nezamjenjiv za očuvanje sela i domaće proizvodnje. Nada tu ulogu vidi vrlo jasno. Kaže da joj selo daje sve – hranu, zrak, mir, smisao. Žene na selu nose ogroman teret, ali i veliko bogatstvo znanja i iskustva. Možda se ponekad čini da rade sitnice, ali upravo od tih sitnica nastaje život.

Pogled u budućnost

Nada već sada razmišlja o novim proizvodima. Na polici čuva male količine octa od duda, napravljenog prije dvije godine, a planira razviti i proizvodnju vina od duda. - Voljela bih taj ocat dovesti na višu razinu, ali za to treba vremena. Uz to, planiram napraviti i vino od duda. Od crvenog duda nekad se radila i boja za tekstil – najavljuje. Kada bi selo imalo jedan okus ili miris, kaže, bio bi to dud.

- Ostao mi je iz djetinjstva, volim ga i on je postao moj znak prepoznavanja – kaže nam Nada.

Poruka drugim ženama

Na kraju, Nada šalje jasnu poruku ženama:

- Samo hrabro i odvažno! Imala sam puno ideja, često se činilo da je to već netko drugi napravio. Ali ovaj put sam rekla: ovo neću propustiti. Neka svaka žena pronađe ono što je ispunjava i neka se ne boji krenuti. Vrijedi.

U listopadu će, uoči Svjetskog dana seoske žene, u Novoj Gradiški, pred publikom iz cijele Hrvatske, Nada Tuđek predstavljati Krapinsko-zagorsku županiju. Doći će s dudom, svojim osmijehom i vedrinom, ali i s pričom koja govori puno više od poljoprivrede. To je priča o povratku korijenima, o hrabrosti da se krene ispočetka, o ženama koje selo čine živim i o vjeri da se upornošću i ljubavlju može stvoriti novi život – onaj koji ima smisla.