Čini se kako je zagrebačko Satiričko kazalište "Kerempuh" ponovno pogodilo "u sridu", stavljanjem na repertoar komedije "Ožalošćena porodica" srpskoga komediografa cincarskoga podrijetla Branislava Nušića. K tome, izvodi se u originalu, dakle na srpskom jeziku, pri čemu je bila potrebita suradnja suradnika za scenski govor dr. Dejana Sredojevića. Premda je spomenuta komedija, čija radnja prikazuje kako se nakon smrti jednog bogataša okupljaju članovi njegove obitelji koji umjesto žalovanja, koriste svaku prilike i ne prezaju od ničega kako bi osigurali nasljedstvo, premijerno bila izvedena daleke 1935. godine, ne gubi na aktualnosti. Često se nalazi na repertoaru kazališta u cijeloj regiji. Tako je u Gradskom kazalištu "Komedija" bila na repertoaru 2020. godine.

A nova "Kerempuhova" izvedba još je jedan scenski uspjeh vrijednoga ansambla, u kojemu je zapažen, kao Proka Purić, oroslavski glumac sa zagrebačkom adresom, Matija Šakoronja, koji će 15. travnja proslaviti 31. rođendan. Jedan je od rijetkih glumaca koji je po završetku studija našao svoje mjesto pod glumačkim nebom, što mnogim mladim Talijinim sljedbenicima baš i ne polazi za rukom. Stvaralaštvo su mu za rana počele pratiti i nagrade. Tek što je 2016. diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti dobio je stalni angažman u "Kerempuhu" i kako vrijeme prolazi, a broj se uloga povećava, doima se kako se profilirao u glumca kakav je spomenutoj kazališnoj kući "po mjeri". Dovoljno je spomenuti kako je maestralno odigrao lik Dudeka u "Gruntovčanima", uz Bedekovčanku Mirelu Videk Hranjec kao Regicu. Tu će predstavu publika Oroslavja vidjeti 23. travnja, kada će ansambl gostovati u Matijinu rodnome gradu. Premijera "Ožalošćene porodice" tek što je prošla, a Matiju već čeka nova. "Kako druga polovica voli" Alana Ayckbourna bit će izvedena 16. travnja. Dovoljno povoda za "razmjenu misli" s Matijom Šakoronjom.

ZL: Pripadate mladoj generaciji hrvatskih glumaca i, za razliku od mnogih, odmah ste našli svoje mjesto u velikoj glumačkoj obitelji. Tek što ste 2016. diplomirali, odmah ste dobili stalni angažman u Satiričkom kazalištu "Kerempuh", što baš u nas nije uobičajena praksa. Jeste li se nadali tako uspješnom profesionalnom startu?

Šakoronja: Pa ne mogu baš reći da sam se nadao tako dobrom i ranom početku karijere. Na Akademiji nisam razmišljao o angažmanu nakon školovanja. Bio sam fokusiran na ispite i da na ispitnim produkcijama pokažem najbolje od sebe. Ali, eto, svemir me nagradio vrlo rano za moj trud i rad.

ZL: Jeste li zadovoljni što ste u kazalištu sa specifičnim repertoarom ili ste možda, u podsvijesti, sanjali o dramskom repertoaru HNK ili "Gavelle"?
Šakoronja: Zadovoljan sam kazalištem u kojem radim i ne bih ga mijenjao ni za koje drugo!

ZL: Kajkavci dugo nisu mogli upisati studij na Akademiji, što je vjerojatno ostavština velikog Gavelle koji je govorio kako kajkavci nikad ne mogu naučiti govoriti štokavskim standardom. Kakvo je Vaše iskustvo?
Šakoronja: Hm, nisam siguran je li Gavella govorio da ne mogu naučiti govoriti standard... On je smatrao kako je kajkavcima najteže naučiti, i da moraju najviše ispravljati akute (naziv za uzlazni naglasak koji počinje nisko, a završava visoko), kako bi postigli pravilnu otvorenost i zatvorenost vokala standarda. Na prijemnom se ipak gledaju druge stvari. Ne toliko naglasak kojim govoriš. Primjerice, 2011. godine, kad sam ja išao na prijemni, nije se ni prijavilo više od tri, četiri, Zagorca. Dvojica smo upisali te godine. Tako da potičem Zagorce neka budu hrabriji i odu na češće na prijemni!

ZL: Čime ste "upali" na Akademiju i kako je bilo tijekom studija? Je li bilo nekih problema?
Šakoronja: Za prijemni me spremao kolega, oroslavski sugrađanin, Ronald Žlabur. Njemu zahvaljujući zaljubio sam se u poeziju, koje sam se najviše "bojao" pred prijemni. "Upao" sam s Krležinim monologom iz monodrame "Na rubu pameti" i monologom Pube Fabriczya iz "Glembajevih". Od poezije govorio sam stihove "Doći ćeš u moju kuću" Jacques Preverta. Vrlo brzo sam zavolio studij na Akademiji, s obzirom na to što nema toliko teorijskih predmeta. Sve je u praksi. Bilo je puno napornih dana, odricanja i otkazanih izlazaka s prijateljima, ali smatram da je vrijedilo. Moji "klasići" bili su Martina Čvek, Katarina Madirazza, Tina Orlandini, Luca Anić, Klara Mučibabić, Silvio Mumelaš, Mateo Videk, Adnan Prohić, Paško Vukasović, Kruno Bakota i pokojni Robert Budak. Svi redom talentirani mladi glumci koji su već izgradili uspješne karijere. Teško je izdvojiti samo jednog profesora. Smatram kako se od svakog može nešto naučiti, pa se često sjetim svakoga od njih.

ZL: Imate sreću što Vas za rana prate i glumačke nagrade i priznanja. Koliko su one poticajne?
Šakoronja: Dobro, možda ipak nije do sreće, nego do rada... Poticajne su, naravno, i daju neku vrstu potvrde da je dobro to što radiš. Nisu nužno cilj i svrha našega posla, ali vjetar u leđa svakako!

ZL: Svojedobno ste igrali i na drugim kazališnim pozornicama (Šibenik, Mala scena, Kazalište "Tvornica lutaka"…), a u novije vrijeme ste "do grla" u poslu u "Kerempuhu". Ili je to samo privid?
Šakoronja: Nije privid. Istina, do grla sam u poslu. Nanizale su mi se dvije pune poslom sezone. Igrao sam gotovo na svim scenama u Hrvatskoj, što kao gost, što kao student. U Zagrebačkom kazalištu mladih napravio sam prve kazališne korake... Trenutačno, osim u "Kerempuhu", mnogo surađujem s kazalištem "Moruzgva" Ecije Ojdanić. Ove godine imali smo premijeru predstave "Čudo" s kojom putujemo po cijeloj Hrvatskoj. Istodobno u Maloj sceni igram monodramu "Huligan" s kojom smo osvojili nekoliko nagrada na festivalima, a s kazalištem "Tvornica lutaka" gotovo svake zime radim novu božićnu predstavu za mališane, tako da sam rasprodan tijekom cijele godine.

ZL: Kako Vam je bilo pripremati ulogu Dudeka u "Gruntovčanima", tim više što je u svijesti mnogih još živo ostvarenje Martina Sagnera?
Šakoronja: Imao sam veliko poštovanje prema ulozi, pošto je uloga koju je napravio gospodin Sagner vrhunska i svevremenska, ali nisam imao straha usuditi se napraviti nešto svoje, "svog Dudeka". Ljudi će uvijek uspoređivati i nikad nećeš zadovoljiti svačiji ukus, ali sudeći po reakcijama i nagradama koje smo dobili za "Gruntovčane", mislim da smo napravili odličnu predstavu i jako ju volimo igrati!

ZL: Regicu glumi Mirela Videk iz Bedekovčine, koja je također u angažmanu "Kerempuha". Susjedi kao muž i žena?
Šakoronja: Mirela je odlična Regica, pogođena savršeno. Vrlo lako smo radili naše scene, što zbog toga što nam je narječje blisko, što zbog toga što je Mirela jednostavna i talentirana.

ZL: "Gruntovčani" će 23. travnja gostovati u Oroslavju. Veselite li se susretu sa svojim sugrađanima, koji Vas poznaju od dječačke dobi?
Šakoronja: Jedva čekam! Jedan sam od onih glumaca koji nemaju tremu pred svojima, nego jedva čekam "pokazati se". Bit će krcata dvorana, siguran sam, i Oroslavčani će uživati!

ZL: Sada glumite u komediji srpskoga komediografa Branislava Nušića "Ožalošćena porodica" i to na izvornom, srpskom, jeziku. Kako "plivate" ekavicom i jezičnom melodijom?
Šakoronja: Imali smo lektora Dejana Sredojevića. Iako nam se činilo kako svi dobro govorimo ekavicu, na prvoj čitaćoj probi Dejan nam je ukazao na neke krive naglaske i melodije. Bio je dosta strog i hvala mu na tome, jer sada zvučimo kao pravi ekavci i dobili smo dosta pohvala od kolega iz Srbije koji su gledali premijeru.

ZL: Uskoro ćete imati 31. rođendan. Kad biste pod tu mladost podvukli crtu, što biste podcrtali?
Šakoronja: Da, polako ulazim u drugu fazu života, kak bi se reklo... Puno se toga događalo, ali najveće veselje i ono što mi je najbitnije je zdravlje i veselje moje obitelji. Nju bih prvu podcrtao.

ZL: Kako se snalazite kao suprug i roditelj?
Šakoronja: Kakav sam suprug trebalo bi pitati moju suprugu. Meni je ovih dana rekla da sam jako dobar tata, pa valjda imam dopuštenje da to ostane zapisano u "Zagorskom listu". Šalu na stranu. Volim biti tata i volim sve obveze i "presing " koji dolazi s roditeljstvom. Ipak sam ja tip koji najbolje radi pod "presingom"!

ZL: Ima li od Vas, primjerice, koristi u kući? Kako se snalazite u kuhinji ili sa usisivačem?
Šakoronja: Od malih mogu odgajan sam kako nema "ovo rade žene, a ovo muškarci."

ZL: S obzirom na to da je Oroslavje blizu Zagreba, razmišljate li da se u perspektivi iz metropole preselite u zavičaj?
Šakoronja: Apsolutno. Da nemam toliko posla, već bi građevinska dozvola bila na čekanju, ali bojim se da još nekoliko godina ništa od toga. Oroslavje je predivan grad i jedva čekam vratiti se jednog dana.

ZL: Primjetno je kako glumački mnogo radite. Koliko Vas koristi veliki i mali ekran?
Šakoronja: Nekako više radim u kazalištu, nego na filmu. Zasad me se može gledati u novoj sezoni serije "Mrkomir" na HRT-u. Ali tko zna što nosi budućnost. Ne isključujem nijedan medij.

ZL: Opuštanje i odmor su potrebni, zar ne?
Šakoronja: Tako je! Hobi me opušta. Ponedjeljkom obvezno igram nogomet na Krugama. Na pauzama tijekom probi ili snimanja zaigram sudoku, a kad nema predstave ili probe navečer - film ili serija sa suprugom kad sin zaspi. Obično, nakon pola sata filma ili serije, zaspimo oboje.