U svom domu u Proseniku na kućnom broju 111 dočekala nas je naša sugovornica Mira Škvorc još pod dojmom vrlo uspjele promocije svoje prve pjesničke zbirke kojom je nakon više od četiri desetljeća objavljivanja pjesama u raznim časopisima na neki način zaokružila svoj dosadašnji stvaralački opus. Po zanimanju krojačica, svoj pjesnički talent otkrila je sasvim slučajno početkom 1980-ih godina kada počinje pisati prve pjesme.

Poezija u teškim životnim trenucima
–Poeziju sam otkrila u teškoj životnoj situaciji. Pjesme su mi dale silnu snagu i smisao mome životu. Pjesme sam počela pisati 1980. godine. Za dva mjeseca napisala sam ih 40. Prije sam ih samo izgovarala, nisam zapisivala, bili su to uglavnom aforizmi. Moj rad je tada zamijetio urednik časopisa „Kaj“ koji me savjetovao da pjesme ipak zapisujem. On mi je rekao da moram sama naći svoj stil pisanja. Dao mi je jedno dvadeset knjiga, da čitam, da vidim kako drugi pišu, antologije i slično. Dopisivali samo se i onda je rekao da je sve točno napisano, točka, zarez, gdi kaj treba, a samo sam osnovnu školu završila – ispričala nam je o svojim pjesničkim počecima Mira.

Ubrzo je uslijedio i prvi javni nastup, u Klanjcu na Dan žena 1981. godine te objave brojnih pjesama u časopisima tijekom osamdesetih godina. No, nakon početnih uspjeha Mira je 1988. prestala s pisanjem pjesama. - Kad sam počela s pisanjem, četrdeset pjesama sam napisala za dva mjeseca, al' sam si mislila „Kud ću s tim?“ pa sam bježala od pisanja, opterećenje mi je to bilo. Al' nisam mogla nit' jednu pozabiti. Pisala sam i dok sam hodala u školu u Zabok. Onda sam se zaposlila i deset let nisam ništa napisala. Sakupljala sam biljke kad sam išla s posla i proučavala ih – govori nam Mira koju i danas nije napustio interes za biljke, o čemu između ostalog svjedoči i lijepo uređen vrt ispred njene kuće u Proseniku.

'Neke pjesme sam pisala pjevajući'
Samohrana majka troje djece Josipa, Štefice i Marijane, Mira se pjesništvu vratila 1998. godine kada je osvijestila koliko joj pjesme puno znače. – Nikada nisam znala kada ću pisati i što ću napisati. Nisam imala temu, sve je išlo spontano, prvo pjesma, onda naslov. Inspiracija su mi ljudi, životinje, ptice, priroda, svemir i sve što me okružuje. Omiljeni motivi su mi: ljubav prema zavičaju i govor mojega kraja. Nikada nisam razmišljala o tome koje bi mi pjesme bile posebno drage, sve su one u meni rasle i dio su mene. Pjesme su mi kao moja duhovna djeca, koje me vode kroz život i daju mi utjehu – opisala je svoju poeziju pjesnikinja iz Prosenika. Do sad su Miri uglazbljene tri pjesme, no kako sama kaže, voljela bi da ih bude uglazbljeno puno više. – Neke pjesme sam i pisala pjevajući. I trebalo mi je samo pet minuta da ih napišem.Velika mi je želja da mi se pjesme uglazbe. Na nekima i piše „za uglazbiti“. Tu su pjesme na štokavskom, a imam ih i na kajkavskom. Ak' kaj vredi, nek' mi se uglazbi– otkriva svoje neostvarene želje pjesnikinja.

'Pišem kad god mi dođe inspiracija'
Povodom objavljivanja zbirke „Moj je živut igra reiči“ Mira kaže da je sretna što je bar jedan dio njenih pjesama „zbrinut“. – Zahvaljujem svojoj kćeri Marijani Županić Benić koja mi je pomogla u izdavanju ove zbirke i unuci Sanji Horvat koja mi je sa znakovima pomogla pisati pjesme. I dalje pišem kad mi dođe inspiracija. Najčešće noću kad se probudim radim obradu na pjesmama za koje smatram da nisu dovršene. Pripremam drugu zbirku pjesama na standardnom govoru i idiomu tuheljskoga kraja koja će se zvati „Svoju psihu dadoh stihu“ – zaključuje pjesnikinja koja niti u 80. godini života ne posustaje sa stvaralaštvom.