Zabrana prodaje energetskih pića maloljetnicima neće stati na limenkama. Ministarstvo zdravstva priprema zakon koji bi obuhvatio i proizvode sličnog sastava ili učinka, u kojem god se obliku prodavali. Nakon zabrane koja u trgovinama vrijedi od lipnja, na redu su i reklame usmjerene na djecu, obvezni registar proizvoda te mogućnost privremene zabrane onih koji ugrožavaju zdravlje mlađih od 18 godina, piše Jutarnji list.

Ministarstvo je pokrenulo postupak donošenja Zakona o ograničavanju uporabe energetskih pića i proizvoda sličnih energetskim pićima za osobe mlađe od 18 godina.

Njime bi se dopunila postojeća zabrana prodaje u trgovinama te zabrana posluživanja u ugostiteljskim objektima, koju predviđa Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, trenutačno u drugom čitanju u Saboru.

Prema najavljenom nacrtu, granica je više od 150 miligrama kofeina po litri, neovisno o tome iz kojeg izvora kofein dolazi. Iznimka su proizvodi na bazi kave, čaja i kakaa.

Zabrana bi, međutim, obuhvatila i proizvode koji po sastavu ili djelovanju na organizam odgovaraju energetskom piću ili su s njim usporedivi. O tome koji proizvodi ulaze u tu skupinu odlučivat će Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Povod za nove mjere podaci su o konzumaciji među djecom. Prema priopćenju Ministarstva, istraživanja HZJZ-a pokazuju da su energetska pića raširena među učenicima, a neki ih u jednoj prilici popiju i 750 mililitara ili više.

Na ambalaži pića s visokim sadržajem kofeina već mora stajati upozorenje da se ne preporučuju djeci, trudnicama i dojiljama. No Ministarstvo ocjenjuje da upozorenja nisu dovoljna.

Kofein, drugi stimulansi i šećer mogu negativno djelovati na srce i krvne žile, živčani sustav i psihičko zdravlje, pri čemu su djeca izložena većem riziku od odraslih.

- Energetska pića nisu bezazlena, a njihovi učinci mogu biti izraženiji kod djece i mladih čiji se organizam još razvija - poručila je ministrica zdravstva Irena Hrstić.

Nova pravila zahvatila bi i oglašavanje. Reklame za energetska pića i slične proizvode ne bi smjele biti usmjerene na maloljetnike, a u školama i drugim ustanovama u kojima borave djeca potpuno bi se zabranilo i oglašavanje i isticanje tih proizvoda. Škole bi u preventivne programe morale uključiti i informiranje o njihovoj štetnosti.

HZJZ bi vodio registar u koji bi se morali upisati svi koji obuhvaćene proizvode stavljaju na tržište. Procjenjivao bi i koliko oni ugrožavaju zdravlje maloljetnika. Na temelju takve procjene mogla bi se donijeti naredba o privremenoj zabrani kako bi se moglo reagirati i na nove proizvode koji se pojave na tržištu.