Rodna kuća preporoditelja Ljudevita Gaja, po nekima oca nacije jer je udario temelje hrvatskom književnom jeziku, po drugima izdajice jezika roda svog, kajkavskog, jer je izabrao za standard štokavski dijeli jednako kontroverznu sudbinu kao i on sam.

Gajeva kuća, povijesna baština nulte kategorije, umjesto Gradu, pripada, naime, krapinskoj Udruzi umirovljenika. Neki misle da oni tamo kartaju belu, drugi da kroje gradsku politiku ili da se naprosto druže... no, kako bilo, to što oni u bastionu kulture zapravo rade nije ni važno.

Posrijedi je apsurd: Udruga sama nema novca da kuću održava, pa ju je Grad prije nekoliko godina obnovio o svom trošku, iako je time zapravo uložio novac u obnovu tuđe imovine jer Udruga se po svim drugim okolnostima, osim kad treba novčanu pomoć Grada, ponaša kao vlasnik u čije se privatno vlasništvo ne smije zadirati.

Ima i dokaza o vlasništvu: kupoprodajni ugovor s Marijom Ortner, od koje ju je 1958. kupila tadašnje Udruženje penzionera za 475.000 dinara. Pa kad su već vlasnici, našli su i zgodan način samofinanciranja - istom tom Gradu koji im uskače kad krov prokišnjava naplaćuju najam za tri prostorije u kojima je smješten skroman muzej, posvećen glasovitom ilircu.

Najam umirovljenicima plaća Pučko otvoreno učilište, 900 kuna mjesečno, ne bi li školska djeca ipak mogla vidjeti barem Gajev pisaći stol ili vitrinu za knjige te pokoju knjigu. Za nešto drugo Pučko učilište novca nema jer Ministarstvo kulture ne želi ulagati u kuću koja je u nečijem privatnom vlasništvu.

- Muzej treba modernizirati, a novac od Ministarstva je nemoguće očekivati dok se ne riješe imovinski odnosi. Nudili smo Udruzi zamjenski prostor, ali oni žele isključivo centar grada, što nemamo - doznajemo od djelatnika gradske uprave zadužen za kulturu Zdravka Hršaka, čije je riječi potvrdila je i voditeljica Muzeja Ljudevita Gaja Vesna Kunštek.

- Kako je situacija takva kakva je, od Ministarstva smo prošle godine dobili tek nešto novca za restauraciju slike Gaja u ilirskoj odori, rad Ivana Tišova. Trebalo bi restaurirati namještaj i još slika, svašta bi se moglo, ali, na žalost, ne možemo napraviti ništa - nezadovoljna je i voditeljica Muzeja, koja kaže da jedva podmiruju i najamninu, jer ulaznica za djecu stoji samo 10, a za odrasle 20 kuna.

‘Nama je tu dobro i ne pristajemo na zamjenu’

Predsjednica Udruge umirovljenika Krapina Zdenka Grilec ne smatra da je korištenje rodne kuće Ljudevita Gaja za njihov rad neprimjeren, to više jer “rade sve što treba za bilo kojeg od 1400 njihovih članova, organiziraju im izlete, nabavljaju drva, pišu žalbe i sl., a kako su to stari ljudi, preseljenje na neku udaljenu lokaciju ne dolazi u obzir”.

- Niti nam tko dolazi, niti se što pokreće. Stoji sve na mjestu. Nemam što za reći osim da smo mi vlasnici, da je nama tu dobro i da nećemo pristati na bilo kakvu zamjenu.

Eksponati

Da interesa za muzej ima, dokazuju brojke: prošle godine je bilo 2149 posjetitelja, a kako je zaživio HNOS, voditeljica ih svake godine očekuje sve više i više.

No, kako novaca za stalno osoblje nema, muzej se otvara po dogovoru na broj telefona 049/370-810. Od eksponata, osim nešto namještaja, tu je i tiskarski stroj iz tog doba, preslike Gajevih radova te njegova lutka u naravnoj veličini, rad Ivane Matijević. Sam muzej je otvoren 1966.

Izvor: Jutarnji list