Hvala za kraj
Četrdeset godišnji radni vijek učiteljice Ankice Krajnik i spremačice Đurđice Šimunec novija je povijest zlatarskoga školstva
Drugo polugodište ove školske godine u zlatarskoj Osnovnoj školi Ante Kovačića počelo je u petak sjednicom Nastavničkoga vijeća, a završilo prigodnom svečanošću u školskome predvorju i ispraćajem dviju djelatnica u zasluženu mirovinu. Učiteljica razredne nastave, Ankica Krajnik, nakon 44 godina radnoga vijeka, umirovljena je prije nekoliko mjeseci, a s posljednjim danom 2024. Đurđica Šimunec, spremačica i kuharica u Područnoj školi u Donjoj Batini.
Za višedesetljetni predani rad zahvalio im je, ali i podsjetio na njihovo djelovanje, ravnatelj prof. Marijan Posarić.
-Prigoda je to da se s članovima kolektiva koji odlaze u mirovinu prisjetimo lijepih zajedničkih trenutaka, možebitno jedni drugima oprostimo trenutke slabosti te im u konačnici zahvalimo na svemu dobrome što su učinili za svojega radnog vijeka u ovoj ustanovi. Zatvoriti tako jedno i otvoriti novo poglavlje u knjizi života nije nimalo lako, pogotovu ako se to mora dogoditi, kako se to činovnički kaže, po sili zakona. - naglasio je Posarić.
Ankica Krajnik 1. rujna 1980. krenula je u svojevrsnu neizvjesnost, neizvjesnost učiteljskoga posla, ne znajući što je čeka na tom putu. Kao mlada učiteljica svoj učiteljski put započela je u područnoj školi u Petruševcu. Nakon tri i pol mjeseca „selila“ se preko južnih obronaka gore Ivanščice, u OŠ Lobor, gdje je ostala tri i pol godine. Sljedeće tri školske godine poučavala je mališane u područnoj školi u svojoj rodnoj Martinščini. Naposljetku, 1. rujna 1987. došla je u matičnu školu u Zlataru.
Preživjela desetke ministara obrazovanja
-Četrdeset i četiri godine rada nisu samo brojka, to su tisuće dana posvećenosti, požrtvovnosti i marljivosti. U tom se razdoblju svijet umnogočemu promijenio – stigao je internet, mobiteli, umjetna inteligencija, ali jedno se nikad nije promijenilo: važnost ljudskoga rada, nježni dodir ili stisak ljudske ruke, topla ljudska riječ… Generacije učenika poučavala si, kako to običavamo reći, školskoj ali i životnoj abecedi. Prenosila si im ne samo znanje nego i temeljne ljudske vrijednosti, do kojih se, eto, u današnje vrijeme sve manje drži- naglasio je ravnatelj Posarić i nastavio: Preživjela si desetke ministara obrazovanja, obrazovne standarde ovakve ili onakve provenijencije, pokušaje reformi, propale reforme, no u svome si radu ostala vjerna i dosljedna sebi, makar to i ne bilo uvijek u skladu sa suvremenim pedagoškim stremljenjima, koja su ionako u nekim segmentima podložna stalnoj raspravi. Premda bismo te mogli titulirati učiteljicom staroga kova, naravno u krajnje pozitivnom smislu, uvođenje suvremenih metoda poučavanja korištenjem digitalnih tehnologija nije te nimalo obeshrabrilo. Spremno si se uhvatila ukoštac s različitim digitalnim alatima i programima, educirala se u tom području gotovo do posljednjeg dana, dajući tako primjer upornosti i mnogo mlađim kolegama.
Stara peć batinske škole
Jednako emotivno prof. Marijan Posarić govorio je i o gospođi Đurđici:
-U našu pitoresknu batinsku školicu, koja broji sada već 113 ljeta, došli ste davne 1985. godine. Iz dana u dan, i tako gotovo četiri desetljeća, dočekivali ste ujutro na vratima škole, s osmijehom na licu, generacije batinskih pučkoškolaca, brinući se o tome da im bude toplo, da im prostorije škole budu čiste i uredne i da dobiju ukusan obrok.U početku je bilo prilično teško, posebice zimi kada se kuhalo i ložilo na drva. Već je i u dječjim pjesmicama opjevana stara peć batinske škole koja se često dimila i dimnjak nije vukao kako treba. No, unatoč takvim i sličnim nezgodama Vaš je trud donosio toplinu ne samo u prostore tamošnje škole već i u srca ondašnjih đaka i svih učiteljica i učitelja koji su ih poučavali. Školske dane i brigu o tamošnjim đacima dijelili ste sa svim učiteljicama koje su za Vašega radnog vijeka radile u batinskoj školi, a najviše, naravno, s dugogodišnjom voditeljicom i dobrim duhom te škole, učiteljicom Đurđom Kostanjevečki. Učiteljica Đuka i teta Đukica – ostavit će neizbrisiv trag u sjećanju malih i velikih Batinaca i svih nas koji smo surađivali s njima dvjema.
Prethodni članak
Sljedeći članak
Pete ponovno postaju mekane i glatke: 1 jeftina namirnica kao rukom uklanja gljivice i kurje oko
Užas u Zagorju: Jedna osoba poginula, cesta zatvorena za sav promet
Baby boom u Zaboku: Rođeno 26 beba, među njima i blizanci! Ovo su mame koje su donijele na svijet
Ova jeftina žitarica uklanja masnoće, čuva kosti i briše bore: Jedite je navečer, ujutro će vam crijeva biti prazna
Vozača kod Pregrade zaustavila policija. Doznaju se svi detalji
Želite novi obiteljski auto? Država daje čak 15.000 eura, ovo su uvjeti
Pare će im padati s neba: Ova 3 znaka od 15. rujna konačno zaboravljaju na dugove i prazan novčanik
[FOTO UŽIVO IZ KRAPINE] „Popevke za navek“ okupile brojne posjetitelje: Emotivna večer u Festivalskoj dvorani
Stiže dobra vijest: mnogima uskoro na račun sjeda novac, provjerite jeste li među njima
[FOTO] Krapina ugostila svečanu dodjelu majstorskih diploma: „Kvaliteta se uvijek cijeni“
Dom uređen s ljubavlju počinje svježim zrakom
Dovedite klince i otkrijte zanimljivi svijet šišmiša u Krapini
Zavirite u svijet Ateljea Jane Đurđević – od likovnih tečajeva i portreta do idejnih rješenja za velike projekte
Važna uloga mrtvih i trulih stabala u šumama
Traži se Disponent u međunarodnom transportu. Evo detalja
