Hrvatska je po smrtnosti od raka na visokom šestom mjestu u svijetu, pokazuju podaci koje na svojim stranicama predstavlja World Life Expectancy (WLE).

Istovremeno je, prema Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka (IARC), Hrvatska na 22. mjestu po incidenciji raka. Neke druge zemlje, poput primjerice SAD-a, značajno lošije stoje kada je riječ o incidenciji, a istovremeno su puno bolje plasirane po pitanju smrtnosti. Iz toga bi se moglo zaključiti da Hrvatska jako zaostaje u liječenju raka.
To, nažalost, nije neka novost. No, ipak važno je stvari shvatiti u pravilnom kontekstu. Također je važno pokušati otkriti u čemu je problem, odnosno u čemu Hrvatska zaostaje i što možemo promijeniti.

Maligne bolesti drugi su najčešći uzrok smrti u Hrvatskoj. Kako pokazuju podaci stranice WLE, iza prva dva uzroka iz skupine srčano-žilnih bolesti (koronarne bolesti srca i moždanog udara), nanizali su se karcinomi – rak pluća, rak debelog i završnog crijeva, rak dojke i rak prostate.

U 2019. godini novotvorine, odnosno tumorske bolesti, bile su uzrok 13.718 smrti, dok su bolesti krvožilnog sustava bile uzrok 22.020 smrti. Najčešći maligni uzroci smrti bili su rak pluća (2874 umrlih) te rak debelog i završnog crijeva (2095). Kod muškaraca rak prostate je 8. po redu uzrok smrti s 807 slučajeva, dok je kod žena rak dojke na 9. mjestu sa 752 slučaja, piše  Index.hr.

Procjenjuje se da će svaki treći stanovnik RH oboljeti od raka tijekom svog života. Udio osoba kod kojih je zloćudna bolest bila osnovni uzrok smrti u stalnom je porastu, od oko 20% umrlih (od ukupnog broja umrlih) sredinom 90-ih do preko 25% u zadnjih 10 godina. Pritom je prema dokumentu Nacionalni strateški okvir protiv raka (NSOPR) Hrvatska na dnu ljestvice EU po stopi preživljenja, među pet država s najgorom stopom, osim kod djece, kod koje su stope preživljavanja usporedive s onima u EU.

"Najvjerojatniji razlozi takvog nepovoljnog onkološkog ishoda u RH uključuju: veliku izloženost štetnim utjecajima (ponajviše pušenje i pretilost), nedostatak kvalitetnih programa primarne prevencije, slabu zdravstvenu prosvijećenost i nedostatne programe rane detekcije raka, kasniju dijagnozu, višu zastupljenost smrtonosnijih oblika raka, slabiju dostupnost kvalitetne onkološke skrbi, nedostatak radioterapijske i druge skupe i sofisticirane opreme, nedostatak istinske multidisciplinarnosti u onkologiji, nedostatak kvalitetnih baza onkoloških podataka i kontrole kvalitete i u konačnici, nedovoljno ulaganje u sve aspekte onkologije, od edukacije, preko znanosti do liječenja i suportivno simptomatske skrbi za onkološke pacijente", stoji u NSOPR-u.