Ena Katarina Haler za roman 'Nadohvat' u izdanju V.B.Z. Zagreb ovogodišnja je dobitnica prestižne Nagrade Gjalski koja se dodjeljuje autoru najboljeg proznog književnog djela u RH, objavljenog u proteklih godinu dana. Tako je odlučilo Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Dubravka Oraić Tolić (predsjednica), Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivica Matičević i Božica Brkan. Svečanost dodjele bit će na završnici Dana Ksavera Šandora Gjalski, manifestacije posvećene ovom najpoznatijem Zabočanu koja se održava u tjednu njegovog rođenja, u subotu 24. listopada. Sama manifestacija bit će otvorena 19. listopada izložbom skulptura Petra Dolića u Gradskoj galeriji Zabok s početkom u 18sati.

Prijavljeno 50 knjiga

Inače, za Nagradu je prijavljeno 50 knjiga, a u uži su izbor ušli naslovi i autori: Nemirnica (Disput, Zagreb, 2019.) Mihaele Gašpar, Vošicki (Hena com, Zagreb, 2020.) Marka Gregura, Plivač (V.B.Z, Zagreb, 2019.) Ivice Prtenjače i Kad su padali zidovi (Fraktura, Zagreb, 2019.) Kristijana Vujičića. Uime Prosudbenog povjerenstva u obrazloženju Božica Brkan je istakla da nije običaj da se Nagradom Gjalski nagrađuje prva knjiga nekog pisca. - Međutim, roman Nadohvat nedvojbeno je velik roman. Ne zbog toga što ima gotovo 500 stranica, jer se čitajući i ne primjećuje koliko je opsežan. Čini se kao da je, premda je navodno nastajao gotovo desetljeće, pisan s lakoćom i, suprotno očekivanjima iz najava, ne opterećuje višegodišnjim spoznajama iz arhivskih istraživanja te skupljenim pričama i podacima. Maestralno, kao da ih je prije toga mnogo napisala, autorica vodi priču koja je u hrvatskoj književnosti – pa i ne samo u fikciji nego i u znanstvenoj, povijesno i administrativnoj fakciji – još rijetkost.

Bez teških boja i gorčine

O mjestu Zrinu koje je u Drugom svjetskom ratu kao ustaško na više desetljeća doslovno izbrisano s lica zemlje i ušutkano u sjećanjima. Haler je toj obiteljskoj tragičnoj priči dala glas, ali to dojmljiviji, to zvučniji što ga nije obojila očekivano teškim bojama i gorčinom, nego je takvu priču pretvorila u antiratni iskaz, bez u nas očekivanoga i uobičajeno uvriježenoga lijevoga i(li) desnoga. Roman je u biti romansiran život autoričine bake, imenjakinje Katarine, Kate, od njezine tinejdžerske dobi do smrti, od rodnoga Zrina preko služenja u Zagrebu kod ustaškoga ministra i natrag u Kostajnicu, na Banovinu u izbjeglištvo, pa da i sami ne znaju zašto prema Dravogradu i Bleiburgu, pa natrag na Križnom putu sve do dodijeljenoga im slavonskoga sela iz kojega su protjerani folksdojčeri, pročitao je član Povjerenstva Ivica Matičević u obrazloženju koje je napisala Božica Brkan.