Privatni rad liječnika iz bolničkog sustava predstavlja se kao uobičajena nadopuna zdravstvenog sustava koja omogućuje liječnicima da dodatno zarade i spriječi njihov odljev. Međutim, ali pacijenti u tom dvojnom sustavu nerijetko izvuku deblji kraj.

Zbog dugih lista čekanja odnosno predugog protoka vremena do termina u bolnici, mnogi plate pretragu u nekoj privatnoj klinici gdje puno brže dođu na red. No, ako se tom pretragom utvrdi potreba za daljim medicinskim postupcima a pacijent ih krene rješavati u bolnici - jer smatra da kao osiguranik na to ima pravo - tu nastaje problem. Bolnički liječnici najčešće ne priznaju nalaz liječnika privatnika već zahtijevaju da se pretraga ponovi u bolnici. Pacijent tada mora čekati nekoliko mjeseci da bi ponovio pretragu koju je već platio i obavio, a onda i na dalji postupak. Premda je istu pretragu napravio kod licenciranog liječnika i osiguravatelju uštedio novac za nju, piše Večernji list.

– Kad pacijentu koji je napravio kolonoskopiju kod privatnika, pri zahvatu nađu neku promjenu, polip, i odstrane ga, taj uzorak treba na patohistološku obradu. Pacijent želi tu obradu napraviti u bolnici, jer kao osiguranik na to ima pravo. Međutim, HZZO je obiteljskim liječnicima dao uputu da ne daju uputnice u takvim slučajevima i pacijent se na taj način tjera da dodatno plati i patohistološku obradu biopsijskog uzorka, koja nije jeftina – kaže dr. Zrinka Huđek Leskovar, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine.

"Zavodu nije prihvatljivo postupanje neugovornih zdravstvenih ustanova koji zdravstvenu zaštitu svojim klijentima provode na način da se dio postupka (uzimanje uzorka) naplaćuje od klijenta, a za dio postupka (patohistološka ili citološka dijagnostika uzorka), a za dio postupka upućuju osigurane osobe izabranom doktoru PZZ. Zavodu nije prihvatljivo ispisivanje uputnica za PHD i/ili citološku dijagnostiku u primarnoj zdravstvenoj zaštiti", stoji u dopisu HZZO-a, gdje obrazlažu kako su u tom slučaju izabrani doktori isključeni iz stručne procjene zdravstvene procjene svog pacijenta, već na temelju djelomično provedene zdravstvene zaštite u privatnoj ustanovi administrativno omogućava da se dio usluge naplati pacijentu a dio HZZO-u. Osiguranik ima pravo na zdravstvenu zaštitu na temelju uputnice izabranog doktora na teret HZZO-a, dodaju.

U HZZO-u podsjećaju da izabrani doktor postavlja medicinsku indikaciju i upućuje pacijenta na daljnju dijagnostiku i liječenje, pri čemu je za pojedine pretrage potrebno mišljenje i preporuka specijalista. Najčešće se pritom podrazumijeva da je to liječnik u ugovornom odnosu s HZZO-om, jer se zdravstvena zaštita provodi u sustavu Mreže javne zdravstvene službe.

– Liječnik u javnoj zdravstvenoj ustanovi može nalaz privatnog doktora uzeti u obzir kao signal za "preuzimanje" nadležnosti, ali pod uvjetima koje smatra opravdanim – ističu u HZZO-u i dodaju da je izabrani ugovorni liječnik nadležan utvrditi medicinsku indikaciju za zdravstvenu zaštitu na teret zdravstvenog osiguranja, kao što je nadležan i utvrditi da li postoji indikacija za prihvaćanje preporuke o dijagnostici ili liječenju iz neugovorne zdravstvene ustanove. Drugim riječima, trebao bi odlučiti o opravdanosti nalaza iz privatne zdravstvene ustanove.

I dok je za liječnike dvojna praksa dobra i unosna, pacijenti bi javno od privatnog zdravstva trebali strogo razdvojiti te, ako odluče platiti jedan pregled, računati s tim da će najvjerojatnije platiti i sve što nakon tog pregleda proizlazi, bez obzira na to što od svog rada uredno plaćaju doprinos za zdravstveno osiguranje.