Ja sam Viktor Šimunić i u protekle četiri godine kao gradonačelnik Oroslavja stekao sam neprocjenjivo bogatstvo. U mom 'novčaniku', koji sam spremio u srce, su moje drage Oroslavčanke i Oroslavčani, njihova potpora, sudjelovanje, na stotine ideja, realizacija, zagrljaja, zahvala, poguranaca, suza radosnica, iskrenih stisaka ruku, zajedničkih projekata, zajedničkog iskrenog veselja...

Se bu dobre!
A nije bilo tak. Kad sam došel u Grad, našel sam rasulo. Financijsko, imovinsko pravno, bez posloženog tima ljudi. Bilo je premalo zaposlenika. Ljudi su na crno delali. Projektno rasulo, jer projekata nije ni bilo. Kam god sam se okrenul videl sam samo rasulo.

Danas su u Gradu Oroslavju postavljeni i napravljeni čvrsti temelji. Posložena je financijska konstrukcija, što je bio prvi ključan moment svega. Uglavnom se govori da se u jednom mandatu ne može napraviti ništa. Viktora je to užasno živciralo jer tu tvrdnju nije prihvatio kao činjenicu.

Leto dan nisam mogel niš delati jer sam vraćal dugove. Za nič nije bila posložena financijska konstrukcija. Bili smo u dugovima kompletno za sve. Potepli su se novci i od Evropske unije... Prvih šest mjeseci, to je bilo toliko stresno...Najgori i najteži trenutak mi je bil kad sam ljudima rekel da moramo sniziti plaće. Tad sam se i rasplakal. A morali smo ih sniziti jer su ih godinama primali protuzakonito. Nisam ih snizil radi štednje nego zato jer su bile protuzakonito obračunavane. Možda su me i mrzili tad, ali mislim da danas shvaćaju.

Činilo se kao da je Grad stao. Kao da ga nema više. Kao da Oroslavje više ne postoji. Tek ga je bilo tamo u prozivkama političkih gubitnika, koji su desetljećima imali priliku stvarati i stvoriti. Nisu napravili ništa.

Se bu dobre!
U toj tišini novi je tim, predvođen Viktorom Šimunićem zbrajao, oduzimao, razmišljao. Radilo se sve kako bi napokon tu tišinu probio neki zvuk koji će unijeti novi život u usnulo Oroslavje. Ali, sasvim drugačije Oroslavje. Što ono danas doista i jest.

Kad smo 2022., negdje u veljači, imali prvi milijun kuna na računu u Gradu je bilo takvo veselje. Imamo milijun kuna! Ljudi koji tam delaju to nikad nisu videli prije. Mislim da je to bil i moment kad su shvatili...

Počeli su se završavati projekti bivših vlasti koji su stajali jer se nisu plaćali radovi. Poput Doma kulture. Riješeno. Za nadogradnju vrtića moralo se pronaći 1.600.000,00 kuna koje su prethodnici ugovorili bez novca u proračunu. Riješeno. Postojala su dva projekta za sportske svlačionice. Dogovoreno i realizirano. Riješeno. Paralelno biciklistička staza čija je kompletna provedba bila u mandatu Viktora Šimunića. Otplaćeno. Riješeno.

Nikad' u Gradu nije bilo odlučnosti da se krene, da se napravi i završi. Bilo je nekih projekata, ali su se držali h ladicama. Ja drugačije funkcioniram. Meni projekti ne stoje h ladicama. Moreju mi stajati neko vrijeme dok ne najdem financije da se to zavrti. Tak' delamo sa svakim projektom. Ja sam uglavnom išel glavom kroz zid.

Se bu dobre!
Komunalne radove, asfaltiranja cesta, izgradnju nogostupa, ne treba posebno izdvajati. Asfaltira se redovito. A nikada u povijesti Grada nije se izgradilo toliko dječjih igrališta. I u Oroslavju i u gradskim naseljima. Nikada u povijesti Grada nije bilo toliko kapitalnih projekata, nikada se toliko nije izgradilo. Ni u čijem mandatu. Viktor Šimunić sa svojim gradskim timom sve je odradio u samo četiri godine. Oroslavje je napokon dobilo i Reciklažno dvorište, rekonstruirani su društveni domovi, za one koji nisu ili se čeka početak radova ili izdavanje građevinskih dozvola.

Najdraži projekt mi je izgradnja Područnog dječjeg vrtića u Mokricama. U radove, vrijedne 4.000.000,00 eura, u Gradu smo imali osiguran novac. Vrtić gradimo iz vlastitih sredstava, bez kredita. Jer smo štedjeli i pametno raspolagali. Štednju smo oročili i na nju već dobili više od 100.000 eura kamata. EU nam je za vrtić odobrila 900.000,00 eura. Jednostavno je, treba samo planirati. Ja znam za svaki cent koji ulazi ili izlazi iz proračuna.

Grad je oživio, ljudi napokon mogu biti ponosni na sredinu u kojoj žive. O Oroslavju se danas priča diljem Hrvatske, ali i izvan njenih granica. Za Oroslavje se zna da se poslovi ne namještaju, da se ne namještaju radna mjesta, da nema ničega ispod stola. Ne uzima se, samo se daje. Za grad, za ljude.

Se bu dobre!
Oroslavje je prepoznato i na kulturnoj sceni Hrvatske. U Domu kulture izvode se premijerne predstave. Umjetnici i kulturnjaci u Oroslavju napokon mogu predstavljati svoja djela. U Oroslavje na manifestacije dolaze ljudi iz svih krajeva Hrvatske. Oroslavje posjećuju diplomati. Oroslavje živi jer je sada tamo dobro i jer Se bu dobre!

Iz Oroslavja smo napravili to da je sad mali grad za velike stvari. Oroslavje je danas na mapi Hrvatske, za razliku od prije četiri godine kad ga nije bilo nigde. Za Oroslavje se zna i o Oroslavju se priča. Pozitivno. I još se dugo bude pričalo.

Mnoge stvari, pak, ostaju u srcima ljudi. I to je ono zbog čega Se bu dobre! Raduju se novim stvarima, ali iznad svega ljudima. Kada zajedno s timom Gradske uprave sudjeluju u kreiranju života u Oroslavju. Oni koji ga sabotiraju nisu toliko jaki da bi mogli srušiti većinu koju ovaj grad čini. Ne mogu jer to rade iz osobnih interesa, a sloga ipak kuću gradi. Pa tako i Oroslavje.

Grad nije samo institucija, ovi zidovi Gradske uprave i gradonačelnik. Grad čine stanovnici, svi ljudi. Koje najviše volim. Svaki njihov iskreni osmijeh i topla riječ su mi najveća nagrada. Mislim da ti ljude vide ovo kaj delam sa svojim timom u Gradskoj upravi i s timom nezavisnih. Da vide da je ovo politika budućnosti za njihov grad za koji se borim i boril se bum. Ne zbog sebe i za sebe. Za ljude i zbog ljudi! Nisam se došel obogatiti niti okoristiti. Pešice sam došel, pešice bum i prešel. Ali ne još. Još moramo graditi naše Oroslavje.

Ne uzima se, samo se daje. Za moj grad, za njegove ljude.

Se bu dobre!
Vaš Viktor Šimunić