Tko se ne sjeća one legendarne rečenice: Aleksa vrati se doma... Upravo je taj Aleksa, naš istaknuti glumac Ljubomir Kerekeš, za Zagorski list otkrio je li ponosan što mu je sin postao glumac te koja je tajna uspjeha predstave Dimnjačar koja ove godine slavi 20 godina igranja.

Svoj ste glumački staž oplemenili igranjem raznih uloga, što u predstavama, što u filmovima. Možete li izdvojiti neku ulogu koja Vam je posebno draga?
Ljubomir: Izdvojiti neku ulogu bilo bi nepošteno spram svih ostalih jer svaka od njih od glumca iziskuje pošten i potpun angažman. Nikad ni do jedne uloge nisam držao kao do najdraže, jer svaka je na svoj način specifična. Za mene postoje samo veći ili manji izazovi i u tome leži sva dragost prema ulozi, bez obzira na film, kazalište ili televiziju.

Vaša predstava Dimnjačar slavi 20 godina igranja. Sjećate li se prve izvedbe te predstave?
Ljubomir: Premijera održana u HNK u Varaždinu točno 15.02.1992.  zajedno sa romskim sastavom „Črne strele“ bila je sve samo ne tipična kazališna premijera. Jednom riječju, rusvaj i raspašoj.

Koja je tajna tako dugog vijeka trajanja jedne predstave? Valja reći da joj se ljudi i danas, nakon 30 godina, iznova  nasmiju.
Ljubomir: Postoji prilagodba u interpretaciji sa raznim improvizacijama jer svako vrijeme, prije svega gledamo iz vladajuće strukture, za malog čovjeka nosi svoj križ. O tom malom čovjeku, kakav je uostalom i sam, progovara dimnjačar Štijef. Dvadesetogodišnje iskustvo igranja ove monodrame u potpunosti me uvjerilo da svi podjednako imamo pravo zaurlati ili uprti prstom, bez obzira vladali ili ne ili bili mali ili „veliki“.

I Vaš je sin u glumačkim vodama. Koliko Vam je drago što je i on glumac i koliko mu pomažete savjetima?
Ljubomir: Lako je biti ponosnim i spokojnim kada od početka znate da je put vašeg djeteta ispravan i opravdan. Ja vjerujem da on već sada potvrđuje moje vjerovanje u ispravnost vlastite odluke o budućoj profesiji, a što se tiče savjeta, tu sam, ali samo na njegov upit. Ipak je gluma profesija u kojoj ako sam naučiš plivati ostat će ti više zraka da progovoriš i da te se čuje, ako ne, utapljajućem glumcu rijetko će profesija skočit u pomoć.

Niste glumili u nijednoj sapunici koje su izrazito brojne na malim ekranima. Zazirete li od takvih projekata?
Ljubomir: Posao je posao. Ne zazirem ni od čega jer sva kvaliteta vaše je djelo. Karakterizacija projekata, pa tako i sapunica, paušalna je procjena umjetnosti. Žalosno da je pitanje forme važnije od kvalitete pojedinca ili više njih. Sapunica ili sitcom su vrlo krvavi poslovi za glumca. Mnogo je faktora zbog kojih će neki posao propasti, uspjeti ili biti prosječan, ali samo o glumcu ovisi hoće li on sa svojom ulogom uspjeti, pobijediti ili propasti

Evo, počinje Glumački festival u Krapini. Veselite li se zagorskoj publici?
Ljubomir: Uvijek, od srca, uz srdačan pozdrav!


Ljubomir Kerekeš rođen je 16. siječnja 1960. godine u Varaždinu. Hrvatski je kazališni, televizijski i filmski glumac. Široj je publici najpoznatiji po ulozi Alekse u komediji Vinka Brešana Kako je počeo rat na mom otoku. Glumio je, između ostalih, i u filmovima Bogorodica, Posljednja volja te Lov u Bosni, gdje je nastupio s Richardom Gereom. Na ovogodišnjem glumačkom festivalu u Krapini izvest će svoju predstavu Ufuraj se i pukni, zajedno s Zoranom Pribičevićem i svojim sinom Janom Kerekešem.