Ljudi često lovce gledaju samo kroz lov divljači, no lovci kontinuirano brinu i rade prvenstveno na uzgoju divljači i zaštiti, a tek onda na red dolazi lov. Redovno održavamo šumske staze te postavljamo hranilišta i solišta osiguravajući hranu divljači tokom cijele godine. Uz to čuvamo prirodu – prvo je što su naglasili članovi Lovačkog društva Trčka iz Mihovljana kada smo ih posjetili u njihovom lovačkom domu. Njihov dom nije tipični lovački dom, već stara zgrada, odnosno kurija obitelji Rakoczy u kojem su živjele sluge, a koju su oni zahvaljujući sredstvima Općine Mihovljan, donatorima i svom angažmanu, odnosno 'zasukanim rukavima' i prvenstveno jakoj volji uredili u lijepu zgradu i ostavili budućim naraštajima vrijedno kulturno naslijeđe. Uredili su kuriju od podruma do krova.

Puno pomogla Općina

Lovstvo u Mihovljanu ima dugu tradiciju, a početak bavljenja lovom bile su davne 1920. godine. Lovačko društvo zove se Trčka po ptici koja je nekad bila vrlo brojna i imala svoje stanište na širem mihovljanskom području, no uništile su je ove agrotehničke mjere, pričaju nam mihovljanski lovci. - Moj deda Slavko bio je lovozakupnik još za vrijeme stare Jugoslavije. Te davne 1928. godine kupio je od grofa Draškovića lovnu kartu – pokazuje nam svoje naslijeđe lovac, Darko Gorski, član izvršnog odbora i evidentičar u lovačkom društvu. Nekad je, kaže, bilo puno više lovaca, danas je ta brojka oko 47. U svojim redovima imaju jednu lovkinju. Lovački je dom nekada bio smješten u Novom Golubovcu, tzv. barutani, a nakon što taj prostor dobiva novog vlasnika, lovci su počeli s uređivanjem svojih prostorija u kuriji na bregu. Puno sredstava za njezino uređenje, u četiri godine 430 tisuća kuna dala je Općina Mihovljan, u čijem je i zgrada vlasništvu. Bez Općine teško bi bilo dovesti to zdanje u stanje kakvo je sada.

Sezona lova i radne akcije

Načelnik Mihovljana Zlatko Bartolić, i sam strastveni lovac spomenuo je i angažman drugih mještana, Ivana Večkovića koji je strojevima odradio potrebne poslove i Miju Gradečaka koji je donirao stolariju. Svaki od lovaca dao je svoj doprinos, u miješanju na miješalici, žbukanju i drugim građevinskim i fizičkim radovima… Na njihovom lovištu obitava visoka i niska divljač. Srna, jelenska divljač, divlja svinja, zec, fazan, trčka…. Čagljeva na ovom području zasada nema, dok na Ivanščici stanuju divokoze… Sezonu lova otvorili su 10. studenoga, a kroz godinu obvezne su i radne akcije. Inače, kroz godinu tu je i dosta poljoprivrednih poslova. Jedan od primjera je sijanje kukuruza za divljač. Na jesen se on posprema i vozi po hranilištu. - Oko 20 kubika kukuruza godišnje imamo, kao pravi gazde – našalio se načelnik. Svi oni priznaju da je to skupi sport, samo članarina stoji 1800 kuna, a gdje su još oprema, lovački ispit i druge aktivnosti. No, prvenstveno, to morate voljeti. Lovstvo im je u krvi. A, lovačke priče, njih su zadržali za sebe. Kažu, puno ih je nevjerojatnih, tko zna da li bi im ljudi uopće vjerovali.