Jednog ljetnog dana, na obroncima zelenih brijegova u Kuzmincu Miljanskom 7, općina Zagorska Sela, razlijegalo se meketanje koza i lajanje pasa u dvorištu obitelji Zagajšak. Poneseni znatiželjom, svratili smo da vidimo tko to tamo diže halabuku. Pažljivo smo se približili neograđenom prostoru i začuđeno buljili u životinjsku scensku predstavu, u kojoj je sudjelovalo troje psića: 1,5 godišnja kuja Đeki, sa svoja dva šteneta (Lolom crne i Flekicom polubijele boje, starima 6 mjeseci) te njihova dva mjeseca mlađa kozica Ružica iz sedmočlanog stada koza koja se vremenom pridružila psećem čoporu i s njima se igrala, jela i spavala.To nije bilo milo njenoj majci Bobici, koja je uzalud branila svojoj Ružici da se druži sa psima i mačkom, ali mala nije slušala i sve do danas većinu vremena provodi u društvu pasa i mačka Mije, kojeg nisu osobito podnosili.

Zajednička igra, jelo i spavanje
Ovu bajku o njihovom suživotu dopunila je njihova vlasnica, Ivanka Zagajšak (42), uposlenica u Crvenom križu -"Žena za ženu". - U travnju ove godine mjesecu 5 koza se počelo jariti, jedna po jedna, među njima i koza Bobica. Došlo je vrijeme i za Malenu. Prvom jariću nije bilo spasa, druga se za čas digla, a treća, mala, je bila preslaba. Nije se mogla ustati niti dignuti glavu. Odlučili smo Ružicu donijeti u kuću i pokušati je spasiti. Danima smo ju hranili na flašicu, dok nije ojačala. Pokušali smo ju vratiti kozama, ali su je tukle. Zato smo je ostavili vani sa kujicom Đeki i njezinim štencima Loli i Flekici koje su bile starije od naše Ružice dva mjeseca. Oprezno im se pridružio i mačak Mijo. Zajedno su se igrali, jeli i spavali - priča nam žena plemenita srca, koja iznimno voli domaće životinje.

Kao pas
- Kako su prolazili dani Ružica je poprimila ponašanje od Đeki, Lole i Flekicie. Jela je njihovu hranu,pila vodu ne iz svoje kante nego iz posudice za pese. Kada bi išao auto k nama, skupa s njima trčala je prema autu. Međutim, previše je sa pesekima hodala po selu. Bilo me strah da ju netko ne uzme pa sam ju zatvorila s mladim jarićima. Ali ih se previše bojala, sakrila bi se pod jasle i nije jela tako da sam odustala od toga. Po noći je zatvorena sama do zore, a po danu se druži sa svojim pasjim prijateljima. U međuvremenu je vidjela da je za nju ipak bolje da jede šrot, kuruzu, sijeno i samu i kad pase travu. Bila kiša ili sunce moja 8-godišnja kći Ema s njima je provodila cijelo popodne, kao da i sama pripada sadržaju ove bajke! - ispričaka je Ivanka.