Studija, objavljena u časopisu Pediatrics, otkrila je da su djeca koja su imala pametni telefon prije dvanaeste godine imala veći rizik od depresije, pretilosti i nedovoljno sna od djece koja ga još nisu dobila, piše New York Times.

“Kada dajete svom djetetu telefon, o tome morate razmišljati kao o nečemu što ima značajan utjecaj na njegovo zdravlje”, poručuje glavni autor studije dr. Ran Barzilay, psihijatar za djecu i adolescente u Dječjoj bolnici u Philadelphiji.

U najvećem dugoročnom istraživanju razvoja dječjeg mozga u SAD-u, znanstvenici su analizirali podatke više od 10.000 djece. Prema nedavnom izviješću, u dobi od 11 godina gotovo sva američka djeca imaju svoje prve pametne telefone.

Što su djeca bila mlađa, to je rizik bio veći. Nova studija samo ukazuje na povezanost između ranijeg dobivanja telefona i loših zdravstvenih ishoda, a ne uzrok i posljedicu, ističu autori.

Ali istraživači se pozivaju na ranije studije koje sugeriraju da mladi ljudi koji imaju pametne telefone provode manje vremena u druženju, kretanju i spavanju, što je sve iznimno važno za adolescentsku dob. U doba adolescencije i male promjene sna ili mentalnog zdravlja mogu imati trajne posljedice.

Iako se znanstvenici možda ne slažu oko negativnih učinaka pametnih telefona na djecu, većina se slaže da uređaji mogu spriječiti da djeca spavaju koliko im je nužno potrebno.

Dr. Jason Nagata, pedijatar sa UC San Francisco, istaknuo je studiju iz 2023. godine na kojoj je radio, a koja je otkrila da 63 posto djece u dobi od 11 do 12 godina ima elektronički uređaj u spavaćoj sobi.

Gotovo 17 posto reklo je da su ih probudile obavijesti na telefonu.

Izbacivanje telefona iz spavaće sobe tijekom noći, mali je korak koji roditelji mogu poduzeti da ublaže neke od negativnih zdravstvenih učinaka povezanih s pametnim telefonima, čak i ako su djetetu već dali uređaj, savjetuje dr. Barzilay.

Dr. Barzilay potiče druge roditelje da razmotre potencijalne rizike preranog posjedovanja pametnog telefona kada donose odluku.

To ne znači da će svako dijete imati doživotan problem, ali se nada da je studija poticaj da roditelji, kreatori politika i društvo nešto po tom pitanju učine.