Utemeljenje Svjetskog dana bolesnika je 13. svibnja 1992. g. objavio sveti otac Ivan Pavao II u duhu ideja koje su prethodno izražene u apostolskom pismu Salvifici Doloris iz 1984. godine. Sama inicijativa za obilježavanje ovoga dana potječe iz 1991. g., kada je pokojni papa i sam doznao da boluje od Parkinsonove bolesti, koju karakterizira kroničan tijek i brojni funkcionalni hendikepi.

Kao datum obilježavanja Svjetskoga dana bolesnika određen je 11. veljače na koji se u Katoličkoj Crkvi svetkuje Majka Božja Lurdska. Ovaj je izbor potaknut činjenicom da je marijansko svetište u Lourdesu poznato po brojnim čudesnim ozdravljenjima i kao okupljalište mnogih bolesnika koji ondje mole za svoje zdravlje. Znakovita je i životna priča svete Bernardice Soubirous, vidjelice iz Lourdesa, koja se tijekom svoga kratkoga života borila s dugotrajnim i teškim zdravstvenim tegobama.
Usprkos znatnom tehnološkom napretku i terapijskim inovacijama koje odlikuju modernu medicinu, pojam bolesti i danas sa sobom neminovno nosi obilježje stigme. Cilj Svjetskoga dana bolesnika jest poticanje svijesti o nužnosti primjerene skrbi o bolesnicima, poštivanja njihovih prava i empatije koju svaki od njih zaslužuje. Time se ujedno sve ljude potiče da promisle o vlastitim mogućnostima sudjelovanja u brizi za oboljele.