Oko 20% osoba u Hrvatskoj zatraži pomoć zbog nekog oblika seksualne smetnje. Taj broj je zasigurno veći, samo što svi ne zatraže pomoć.

Nedostatak seksualne želje kod žena ili poteškoća u postizanju orgazma, a kod muškaraca erektivne smetnje najčešći su problemi s kojima se suočavaju i koje pokušavaju riješiti kod seksualnog terapeuta. Sjedenje, stresan način života i umor glavni su krivci.

Neki čekaju jako dugi prije nego što potraže pomoć

Neki uoče problem, ali čekaju i po 14 godina prije nego zatraže pomoć, dok su drugi mnogo „hrabriji” i na prvi znak problema reagiraju. Za pomoć se obraćaju podjednako i žene i muškarci, a često je upravo odnos među njima uzrok seksualnog problema.

Psihologinja riječkog KBC-a Karin Kuljanić, jedna je od seksualnih terapeuta u Hrvatskoj. Iako ranije formirana i educirana, prva generacija seksualnih terapeuta djeluje tek unazad dvije godine. S obzirom na to da smo zemlja u kojoj seksualnom zdravlju nije posvećena nikakva pažnja, ipak je sve veći broj onih koji se javljaju za pomoć seksualnim terapeutima. Sram je jedan od razloga zašto se manji broj ljudi javlja za pomoć, ali i slaba osviještenost ljudi da trebaju potražiti stručni savjet. I dok je u nekim zapadnim društvima normalno i poželjno potražiti pomoć, kod nas su više-manje to tabu teme o kojima se ne priča javno.

„Često se priča u medijima što bi muškarac ili žena trebali napraviti kako bi što više seksualno uzbudili partnera. Međutim, ne govori se o tome kako ulagati u kvalitetan odnos, kako kvalitetno održavati dugu vezu, kako probuditi ponovno strast u partnerima. Mislim da je to mnogo važnije. Komunikacija, prisnost i intimnost i provođenja što više zajedničkog vremena, to je ono što je bitno za kvalitetno seksualno zdravlje.”

Mitovi u Hrvatskoj

Hrvatska je, osim ignoriranja seksualnih problema, puna i kulturalnih mitova. Većina dolazi i iz naših obitelji. Među mitovima koje terapeuti pokušavaju razbiti je onaj kako kontracepcija ometa kvalitetu seksa, ali i onaj kako su osobe bujnije mašte sklonije seksualnom promiskuitetnom ponašanju, što nije istina, kaže Kuljanić.

„Jedan od najčešćih mitova je da je seks jednako koitus, dakle da isključivo kad pričamo o seksu da pričamo o klasičnom odnosu muškarca i žene. Potom da što smo stariji da je seks manje važan što je apsolutno netočno, a također i to da je seks samo dobar kad imamo zajednički orgazam, što je apsolutni mit.”

Za liječenje ne postoje ni pravila ni šablona. Nakon razgovora o problemu, od terapeuta se dobiju upute, a koliko će terapija potrajati, individualno je. Važno je reći da je seksualna terapija prvenstveno terapija para, a ne pojedinaca. Kad osoba ima seksualni problem u vezi, to postaje problem para. Za početak, ako je ikako moguće, odvojite vrijeme za sebe i partnera, bez presinga i velikih očekivanja, samo za uživanje, bilo u kavi, čaju, ili razgovoru: „Bilo bi super kad bi svi mi našli pola sata vremena za neki svoj ritual uz čaj ili čašu vina, neovisno o tome što se izrodi iz toga, bude li dobrog seksa na kraju. Bilo bi nerealno očekivati da svaki dan budemo na vrhuncu svoje izvedbe. Važnije je podijeliti trenutke s bliskom osobom”, zaključila je Kuljanić.