Pri kupnji pilećih prsa većina će najprije provjeriti rok trajanja i izgled mesa, no to nisu jedini pokazatelji njegove kvalitete. Važno je obratiti pozornost i na stanje ambalaže, temperaturu proizvoda, količinu i izgled tekućine u pakiranju, ali i na način na koji je piletina pohranjena u trgovini.

Dijetetičarka i stručnjakinja za prehranu Jennifer Pallian posebno izdvaja nekoliko detalja koji mogu pomoći pri odabiru. Jedan od prvih je upravo ambalaža. Ako je oštećena ili iz nje curi tekućina, takvo pakiranje najbolje je ostaviti na polici, piše Simply Recipes.

Sirova piletina može sadržavati bakterije poput salmonele i Campylobactera, a oštećeno pakiranje povećava mogućnost širenja kontaminacije na druge proizvode i površine. Osim toga, kroz oštećenu ambalažu mikroorganizmi mogu dospjeti i do samog mesa. Nije pritom nužno da problematično bude upravo pakiranje koje namjeravate kupiti. Ako u rashladnoj vitrini primijetite da je tekućina iscurila iz jednog od pakiranja i nalazi se između ostalih proizvoda, sigurniji je izbor uzeti piletinu iz drugog dijela hladnjaka. Takvu situaciju dobro je prijaviti i zaposlenicima trgovine.

Važna je i temperatura mesa. Pakiranje sirove piletine trebalo bi biti hladno na dodir, a ne tek blago rashlađeno. Pallian preporučuje obratiti pozornost i na samu rashladnu vitrinu. Ako je prenatrpana, proizvodi koji su složeni previsoko mogu se zagrijavati brže od onih koji su pravilno smješteni. Niska temperatura pritom je ključna jer usporava razmnožavanje mikroorganizama koji mogu predstavljati zdravstveni rizik.

Jedan od detalja koji često izaziva nedoumice jest tekućina na dnu pakiranja. Mala ili umjerena količina prozirne do blijedoružičaste tekućine sama po sebi ne znači da je piletina pokvarena ili nesigurna za konzumaciju. Ipak, njezin izgled može biti jedan od pokazatelja na koje vrijedi obratiti pažnju. Smeđa, sivkasta, mutna ili zamućena tekućina može upućivati na to da meso dulje stoji te da inje svježe i da je započeo proces razgradnje proteina i pigmenata.

I količina tekućine može biti važna. Manja količina očekivana je u pakiranju, no ako je ima toliko da meso gotovo „pliva” u njoj, to nije poželjno. Posebno ako pileća prsa istodobno izgledaju suho ili skupljeno, moguće je da su izgubila dio svoje kvalitete. Stoga nije dovoljno samo provjeriti postoji li tekućina, već treba pogledati i njezin izgled, količinu te stanje samog mesa.

Dodatnu pozornost treba obratiti na neugodan miris, sluzavu teksturu ili neuobičajenu promjenu boje, što može biti znak kvarenja. Ipak, važno je znati da bakterije poput salmonele i Campylobactera često ne mijenjaju miris, izgled ni okus mesa. Zbog toga se sigurnost sirove piletine ne može procijeniti samo na temelju toga kako izgleda ili miriše.

Puno toga može se učiniti već u samoj trgovini. Pallian savjetuje da se sirova piletina stavlja u košaricu pred sam kraj kupnje, kako bi što kraće bila izvan hladnjaka. Ako trgovina nudi posebne vrećice za sirovo meso, preporučuje se koristiti ih kako bi se smanjila mogućnost da tekućina iz ambalaže dođe u dodir s drugim namirnicama.

Nakon kupnje važno je voditi računa i o vremenu koje piletina provodi izvan hladnjaka. Kvarljive namirnice, uključujući sirovu piletinu, ne bi trebale biti na sobnoj temperaturi dulje od dva sata. Ako su vanjske temperature ili temperatura u automobilu vrlo visoke, taj se vremenski okvir skraćuje na otprilike jedan sat.

Po dolasku kući piletinu treba odmah spremiti u hladnjak i, prema navedenoj preporuci, potrošiti u roku od jednog do dva dana. Ako znate da je nećete pripremati u tom razdoblju, najbolje ju je odmah zamrznuti.

Ipak, najvažnije je imati na umu da ni savršen izgled mesa nije jamstvo njegove mikrobiološke sigurnosti. Pravilno čuvanje, pažljivo rukovanje i temeljita termička obrada do sigurne unutarnje temperature ključni su za smanjenje rizika od bakterija poput salmonele i Campylobactera.