Foto: Ilustracija 

Šafran je jedan od najposebnijih i najskupljih začina na svijetu, a često ga nazivaju i crvenim zlatom. Dobiva se od cvijeta šafrana (Crocus sativus), točnije od njegovih nježnih crvenih tučaka. Da bi se dobio tek jedan gram šafrana, potrebno je ubrati i ručno obraditi i do 150 cvjetova, što objašnjava njegovu visoku cijenu i rijetkost.

Šafran ima izrazito prepoznatljiv miris - lagano zemljast, pomalo cvjetan i slatkast, dok mu je okus topao, slojevit i diskretno gorak. Već mala količina daje jelima bogatu zlatnožutu boju i profinjenu aromu, pa se koristi vrlo štedljivo.

Kako se koristi u kulinarstvu?

Šafran se rijetko stavlja direktno u jelo - obično se prvo namoči. Najčešći način je da se malo šafrana stavi u toplu vodu, mlijeko ili juhu i ostavi tako 10-20 minuta. Tako će pustiti boju i aromu.

Na 1-2 šafranske niti obično ide 2-3 žlice tekućine, a za rižoto za 4 osobe, primjerice, obično je dovoljno 15-20 niti šafrana. No, treba paziti, jer je šafran vrlo jak - samo mala količina dovoljna je za cijelo jelo. Previše može dati gorak okus.

Šafran je nezaobilazan u mnogim tradicionalnim jelima različitih svjetskih kuhinja. Najpoznatiji je sastojak španjolske paelle i francuske riblje juhe bouillabaisse, a talijanski risotto alla milanese također duguje svoju boju i aromu upravo šafranu.

Koristi se u rižotima, mliječnim napitcima i curryjima u bliskoistočnoj i indijskoj kuhinji, a osim u glavnim jelima, šafran se ponekad dodaje i desertima te pićima, gdje daje suptilan i luksuzan ton.

Cvjeta jednom godišnje

Šafran je poznat kao najskuplji začin na svijetu. Razlog nije samo mukotrpno branje, već i činjenica da cvjeta vrlo kratko i jednom godišnje. Većina svjetske proizvodnje dolazi iz Irana, ali uzgaja se i u Španjolskoj, Indiji, Grčkoj i Maroku. Povremeno se spominje nestašica na tržištu zbog klimatskih promjena i ograničene proizvodnje, što dodatno održava njegovu visoku cijenu, prenosi Index.