Pucanje po šavovima posve je razumljivo u vremenu u kojem živimo. No, gubitak kontrole nad osjećajima nije poželjan u odgoju djeteta. Dobra je vijest da se regulacija emocija može izvježbati, piše adiva.hr

Sposobnost i znanje o tome kako možemo regulirati vlastite emocije vrlo su važan resurs u socijalnim odnosima općenito, a posebno u roditeljstvu. Taj resurs još je važniji u trenutcima neizvjesnosti u kojima se trenutno nalazimo. Živci su tanki, način rada se promijenio, a izvanškolske i vrtićke aktivnosti svedene su na minimum. Stoga mnogi roditelji većinu dana žongliraju između radnih i roditeljskih uloga koje se odvijaju u istom vremenskom i prostornom kontekstu vlastitog doma.

No, što je uopće regulacija emocija? Jedna od definicija regulacije emocija glasi da je to upravljanje i suočavanje s emocijama, rad s emocijama na razborit način radije nego djelovanje prema osjećaju bez razmišljanja. Već iz same definicije mnogima je jasno kako je u slučajevima poput sukoba među djecom (primjerice oko igračaka ili mjesta za stolom) ili određenih nepoželjnih ponašanja djeteta (većini je poznat slučaj odbijanja obroka ili odlaska na spavanje) regulacija emocija roditelja stavljena na test izdržljivosti.

Regulacija emocija uči se odmalena

Regulaciju emocija možemo opisati kao samokontrolu u najširem smislu te riječi. Uči se od najranije dobi putem socijalnog učenja. Socijalna okolina namjerno odgaja dijete i stvara mu navike da nekim emocijama smanji intenzitet. Najjasniji primjer toga je kontrola ljutnje, koja se tijekom odrastanja mijenja. Od fizičke agresije u ranom djetinjstvu, dijete se uči da ljutnju izrazi na drugačije, društveno prihvatljivije načine.

Stoga, kako bi roditelji mogli što uspješnije primjenjivati vještine emocionalne samoregulacije (jer, stres značajno može oslabiti naše mehanizme samoregulacije), a istovremeno biti kvalitetan model za učenje regulacije emocija kod djeteta, važno je motriti vlastite misli, osjećaje i postupke te učiniti sljedeće predkorake:

• Imati uvid u svoje emocionalno stanje – ako ne prepoznajemo znakove tijela koji nam poručuju da smo pod stresom, manja je vjerojatnost da ćemo moći regulirati svoje emocije, a veća da ćemo popustiti pod pritiskom kada dođe do frustracije.
• Nastojati se oduprijeti prvoj impulzivnoj reakciji – primjerice, vikati na dijete zato što je otišlo u sobu igrati igrice umjesto pisati zadaću kako ste se dogovorili.

Šest vježbi za regulaciju emocija

Kao što možemo vidjeti, vještina emocionalne regulacije jedna je od važnijih sastavnica emocionalne inteligencije. Može nam uvelike može pomoći u izazovnim trenutcima roditeljstva i pružiti osjećaj sigurnosti u vlastite roditeljske vještine. Ovom prilikom donosimo nekoliko ideja koje mogu pomoći u što uspješnijoj regulaciji.

Prepoznavanje okidača

Prepoznavanje okidača koji u vama izazivaju neprimjerenu reakciju prema djetetu prvi je korak ka vježbanju tehnika samoregulacije. Stoga zapamtite ili zapišite listu „okidača“ kako biste u trenutku znali što se u vama događa i kako biste ponašanje mogli prilagoditi trenutačnoj situaciji (okidač može biti, primjerice, djetetovo odbijanje odlaska na spavanje).

Dišite duboko

Prakticirajte duboko disanje (kroz trbuh). Udišite na nos, izdišite na usta, i to ponovite nekoliko puta prije negoli reagirate na djetetovo ponašanje.

Normalno je biti pod stresom

Prisjetite se da se nalazimo u teškom i nepredvidljivom razdoblju i da je normalno da se trenutačno osjećate pod stresom. Napravite pauzu između vaših osjećaja i akcije koju poduzimate, tako što ćete imenovati osjećaj koji se u vama javlja i zapitati se može li iz tog osjećaja nastati posljedica koja bi mogla negativno djelovati po vas i vaše dijete. Također, pauzu možete napraviti tako da osluškujete što se u trenutku događa u vašem tijelu. Lupa li vam srce ili vam se tresu ruke? Što biste u tim trenutcima mogli učiniti da se smirite na najbolji mogući način?

Razgovarajte s djetetom

Komunicirajte svoje osjećaje s djetetom. Recite mu da ste jako ljuti, navedite razlog ljutnje i tražite vrijeme za sebe da se smirite (ako dijete ima dovoljno godina i kapaciteta za razumijevanje izrečenoga). Ako vas preplave negativne emocije, obratite se školskom ili predškolskom psihologu, prijatelju ili psihoterapeutu te pokušajte razviti vlastitu tehniku samoregulacije koja će vam najviše koristiti s obzirom na specifičnost vaše situacije.