Malo je onih koji danas znaju cijeniti ručni rad, kakvim su se nekada bavile naše bake i kakav se danas nastoji očuvati kroz udruge koje se time bave. Još manje je mladih koji žele naučiti kako se veze, štrika, hekla i koji svoje slobodno vrijeme žele provoditi uz iglu i konac. No, Nikolina Knezić iz Stubičkih Toplica upravo je ručni rad i vezenje odabrala za svoj hobi. Hobi koju ju, kaže, opušta i hobi kojim nastoji razveseliti svoje bližnje.

Spoj tradicije i modernoga

Vezenjem se, no u jednom modernijem obliku, Nikolina počela baviti tek nedavno kako bi, kaže, kratila vrijeme tijekom trudnoće. No, ideje su počele same dolaziti i pretvarati se u brojne ručne radove koji sada krase njenu malu riznicu.

– Pokušavam sklopiti taj nekadašnji ručni rad, odnosno vez i današnje moderno, da se to ljudima više svidi – kaže Nikolina. Otkriva nam i da su se igla i konac nekako uvijek protezali kroz njezin život. – Moje mama, baka i prabaka bile su krojačice, a i vezle su. Djed je pak radio goblene. Tako da, vesti sam znala. No, nikad se do sada nisam time bavila. Tek sam prošle godine počela svoje ideje prenositi na platno – priča nam Nikolina, rodom iz Gornje Stubice, supruga i majka dvoje djece.

Unatoč obvezama i poslu, uvijek za svoj ručni rad nađe vremena. – Kad imam slobodan dan i dok su klinci u vrtiću, na 3 – 4 sata prionem ovome. To je jedna uživancija, prije svega. Taj mi vez dođe kao terapija. Sav onaj stres koji doživim taj dan ili tjedan, zbog današnjeg užurbanog načina života, tu otpustim. Nije to samo da ja vezem da nekom poklonim, nego sam u tome pronašla mir, pa i konačni rezultat poprimi taj jedan dodatni šarm, a i ima svoje značenje – ispričala nam je.

Personalizirani unikati

Njezini su radovi, osim što su unikatni, najčešće i personalizirani. Platno nabavlja u specijaliziranim trgovinama tkanina, ali i u starim obiteljskim ormarima, koji su još uvijek dobar izvor pravog, domaćeg platna. – Sve je krenulo tako što sam željela izraditi posebne, unikatne poklone kada bih trebala nekome pokloniti za krštenje, rođendan i slično. Danas je sve isfurano, a ovo ostane ipak za vječnu uspomenu – kaže još. I u pravu je, jer njezini su radovi ipak unikatni – nešto u što je utkala podosta vremena, uložila svoje vrijeme, znanje i talent.

Upitali smo ju, stoga, mogu li se takvi radovi naplatiti i vraća li se ručni rad u modu. – Interes postoji, ali ne veliki. Uglavnom to cijene one generacije koje su se same takvim nečim bavile ili su to proživjele kroz svoje bake. No, takvih je malo. Takve osobe su spremne i platiti. Ipak, financije su uglavnom danas svima problem – kaže.

Nove ideje

Ipak, želja joj je u skoroj budućnosti otvoriti obrt i proširiti asortiman, kako bi ovo iz hobija i poklona za drage osobe preraslo u jedan dodatni, mali biznis. – Sve više to ide u zaborav, pa je i poanta mog objavljivanja mojih radova na Facebook stranici da ljude upoznam s tim, da vez ne mora biti klasičan, kakav je bio nekad. Da se može puno toga izvesti, u kombinacijama s akrilnim bojama, različitim motivima, ali i posvetama. Voljela bih, kad bih otvorila obrt, raditi za ciljani dio potrošača, osmisliti primjerice pakete za krštenja s krsnom maramicom i košuljicom te svijećom, ali i razne druge ukrase – kaže Nikolina. Ideja joj ne nedostaje, ali niti volje i želje da ovu prelijepu tradiciju zagorskog kraja sačuva od zaborava i u jednim novijim oblicima prenosi dalje na sljedeće generacije.