ZL: Šesnaesti GFUK otvarate svojom novom predstavom 'Kaj je ljubav'. To je već negdje peta ili šesta predstava koju ste vi osobno producirali, je li tako?

Adam: Pa iskreno, malo ste me zatekli sad (smijeh). Nisam ih nikad do sad zbrojio. No, idemo po redu. Prvo je nastala predstava 'Noćas ću', koju sam napravio s kolegom Duškom Zubaljem. I to je bio moj proslavljeni cabaret koji je odigran skoro tristo puta. Zatim sam s Oliverom Beloševićem napravio nastavak te cabaretske priče, a riječ je o predstavi 'Adam i ona' i to je predstava koja još uvijek živi. U međuvremenu, radim jednu predstavu za djecu s Fabijanom Pavlom Medvešekom koja se zove 'Vol i Magarac'. To je tekst Norberta Ebela, nagrađenog njemačkog dramatičara, kojeg želimo obnoviti, a predstava je vezana na vrijeme Došašća, odnosno, na Advent i Božić. Tu su, također, i 'Balade Petrice Kerempuha' koju sam napravio s Oliverom Beloševićem.... Znači, da... 'Kaj je ljubav' je peta predstava u mojoj produkciji, pored onih drugih predstava koje sam producirao, a u kojoj igraju drugi glumci.

ZL: Naslov predstave 'Kaj je ljubav' je bez upitnika i može se reći da je dvosmislen. Osim što su to 'dva naslova u jednom', zapravo, u predstavi vidimo i dva Adama Končića. I oba su dobro poznata zagorskoj javnosti, Adam kao glumac i vrsni recitator, ali i Adam kao glazbenik, odnosno, pjevač.

Adam: Da, predstava je koncipirana kao glazbeno poetsko uprizorenje, a osam pjesama koje u njoj pjevam su na kajkavskom. Dvije su napisane baš za mene, a ostale su pisane za naše druge domaće, zagorske izvođače. S time da pred sam kraj te glazbene priče imamo i gosta iz Slovenije. Naime, dobrohotnošću Zorana Predina dobili smo dozvolu da četvorica glazbenika i ja izvodimo njegovu pjesmu 'Pridi k meni'. Što se tiče same predstave, u meni je bila velika želja da nakon prva dva cabareta koja sam vam spomenuo, a u kojima me prati jedan glazbenik, napravim i treći nastavak s bogatijim aranžmanom i s više glazbenika. Ovdje su sa mnom četvorica dragih kolega iz orkestra Zagrebačkog gradskog kazališta 'Komedija', čija je ovo i koprodukcija. Naime, radi se o projektu koji je pao na plodno tlo novog ravnatelja 'Komedije' Miljenka Puljića, odnosno, plodno tlo male, druge scene Kazališta 'Komedija', koja se zove 'Klub kazališta Komedija', na adresi Cesarčeva 2, dakle, na samom Trgu bana Jelačića u Zagrebu. No, uz ZGK 'Komedija', koprodukciju potpisujemo i mi kao Kulturna udruga Glumački festival u Krapini, vis a vis svih ovih gostovanja koja će biti ostvarena, ne samo kroz ovaj glumački festival koji najavljujemo, nego i u narednim mjesecima, nadam se i godinama.

ZL: Premijera u Cesarčevoj je bila z Valentinovo, nakon toga ste održali još nekoliko izvedbi i navodno su i mnogi Zagorci pohitali u Zagreb čuti i vidjeti vašu novu predstavu. Jeste li zadovoljni interesom publike?

Adam: Imali smo do sad već šest izvedbi i moram reći da mi je izuzetno drago da su sve one bile jako dobro posjećene. Već nas je prigrlio i Histrionski dom gdje smo imali i izvedbu unutar 16. Gumbekovih dana. I tamo sam dobio posebnu nagradu za doprinos očuvanju cabaretske forme, upravo zbog ove predstave. Naime, kao što sam već spomenuo, u predstavi pjevam pjesme domaćih, autora, a to su Krešimir Končevski, Adalbert Turner, Ivan Kovačić, Tomislav Goluban i Ivan Mikulić, a sa mnom ih izvode violinist Petar Haluza, violončelist Vinko Grubešić, gitarist Alan Dović i pijanist Tomislav Parmać. Isto tako u predstavi recitiram poeziju suvremenih autora, trojice velikih pjesnika. Posebno bih tu želio istaknuti Ladislava Prežigala, koji je i počasni član naše udruge i njegove tri pjesme su u ovom cabaretu. Tu je i veliki Željko Krznarić koji mi je dao isto dva prekrasna teksta koja recitiram uz glazbenu podlogu, a imam i više tekstova vezanih na ovu vječnu tematiku muško ženskih odnosa od velikog Enesa Kiševića.

ZL: Spomenuli smo već dvoznačnost naslova predstave 'Kaje je ljubav'. Mi vrlo dobro znamo da je kaj i kajkavski jezik vaša velika ljubav, ali kaj je za vas ljubav? Kako su prikazani muško ženski odnosi i ljubav u ovoj predstavi?

Adam: To je jedna vječna tema o kojoj nitko nikad neće moći dati konačni i stopostotni odgovor. Mislim da je tema ljubavi vrijedna da se cijeli život istražuje i propituje te da budemo cjeloživotni zaljubljenici u traženju odgovora na pitanje 'Kaj je ljubav?'. Tako i ja kroz ovu predstavu nudim neke odgovore, ali nisu svi samo pozitivni i sretni. Dapače, tu bih spomenuo i našeg Zvonka Kudelića Žunu, autora jedine pjesme koju recitiram na kajkavskom, a koja se zove 'Na pol', a koju sam odabrao upravo kao onu kroz koju možemo razmišljati o tome što je to rastava, rastava braka, rastava dvoje ljudi. Dakle, ima mnoštvo promišljanja o tome kaj je to, zapravo, ljubav i kako je čuvati u svom životu. No, mislim da je najvrednije u ovoj predstavi to što kroz tu divnu glazbu i divne stihove koje dajemo moji kolege i ja, ostavljamo publici da, kad izađu iz našeg programa, iz dvorane, i dalje razmišljaju o tome kako mogu poboljšati prolazak kroz svoj život s još više ljubavi prema bližnjima.

ZL: Osim što će ova vaša nova predstava otvoriti ovogodišnji GFUK, to neće biti njena jedina izvedba tijekom festivala, zar ne?

Adam: Da. Ovom predstavom otvaramo festival jer je to koprodukcija naše Udruge, ali ovom predstavom obilježavamo i 830 godina od prvog pisanog spomena grada Krapine, a ta izvedba bit će 30. travnja u Muzeju krapinskih neandertalaca. Još jedna izvedba mi je posebno srcu draga, a nju je posebno tražila tvrtka HIS Višnjica, odnosno, moj prijatelj Slavko Hrženjak, koji je jedan od suvlasnika te velike tvrtke. On već devetu godinu zaredom dovodi u svoje rodno mjestu, u Višnjicu kod Lepoglave, po jednu predstavu da je pokloni svojim poslovnim partnerima, svojim djelatnicima, ali isto tako svim onim mještanima koji tu večer, 28. travnja, žele doći na tu predstavu. Posebno apostrofiram tu tvrtku i tog prijatelja jer su oni,  pored tih dvadesetak gradova i općina u kojima GFUK gostuje, jedini poslovni subjekt koji iz godine u godinu podržava festival na način da otkupi jednu predstavu i dovede je u svoju malu sredinu.

ZL: Nekako je naš osobni dojam da je korona imala, zapravo, pozitivan utjecaj na GFUK. Naime, više nije riječ o festivalu koji traje mjesec dana nakon Uskrsa s mnoštvom predstava u Krapini. GFUK sad ima manje izvedbi u samoj Krapini tijekom festivala,  ali imamo osjećaj da traje cijelu godinu.

Adam: Što se tiče dviju koronskih godina, mi smo i kroz njih uspjeli održati festival na, moram reći, mudar način. Tako smo 2020. godine festival pomaknuli na kasno ljeto, na početak jeseni, kad je to bilo moguće izvesti u festivalskoj dvorani, dakako, uz reducirani broj gledatelja. Godinu kasnije, 2021., po prvi puta smo festival održali u ljetnom terminu i on nam je rodio naše drugo dijete. Prvo dijete je GFUK po Zagorju koji je krenuo već treće godine festivala, kad je, 2010. godine, moja predstava 'Balade Petrice Kerempuha' prvi put lansirana po Zagorju. Od tad, već trinaest godina gostujemo po Zagorju. A to drugo dijete se rodilo upravo 2021. godine kada smo imali prvi puta festival preko ljeta. Prošle godine smo imali naš regularni GFUK nakon Uskrsa, ali smo imali i ljetno izdanje GFUK-a i upravo na taj način i ove godine nastavljamo naše djelovanje. Znači, imamo sad u ovom našem regularnom izdanju GFUK-a tijekom 17 dana 28 predstava, a od 23. lipnja do 02. srpnja ćemo, ja se nadam, imati još nekih desetak predstava po atrijima dvoraca, po prekrasnim parkovima i drugim lijepim lokalitetima po Zagorju. Uz to, već desetak godina smo redovito prisutni i u sklopu Tjedna kajkavske kulture s jednom predstavom koju dovodimo u Krapinu. Isto tako, naša Udruga voli napraviti i neki lijepi izlet tijekom godine na neku predstavu nekog od festivala, kako bi naši članovi vidjeli kako to rade neki drugi ljudi, u nekim drugim sredinama. Tako da... Dobro ste to primijetili. Mi smo aktivni cijelu godinu i meni je vrlo drago da time na tom polju višestruko doprinosimo, ne samo gradu Krapini, nego i čitavom Hrvatskom zagorju.