Prethodni članak
Sljedeći članak

'Kad ostanu sami, oni završe u ustanovama u kojima ne žive dugo. U Zagorju želimo to promijeniti'


Iako se roditelji djece s teškoćama u razvoju nerijetko susreću s 'teškoćama' u društvu, ponekad i u školstvu, ipak u Hrvatskoj postoji znatan broj institucija i ustanova, čak i specijaliziranih škola, koja toj djeci pružaju odgovarajući terapeutski i obrazovni program. Samim time, djeca su kroz školovanje uključena i u društveni život, a uz pomoć stručnih osoba nerijetko postižu i znatan intelektualni, kao i sociološki napredak.

Senzibilizacija društva

Nažalost, jednom kad odrastu, najčešće su prepušteni isključivo brizi obitelji, što nerijetko dovodi do stagnacije njihovog intelektualnog stanja, ali i svojevrsne društvene izolacije. Upravo tu činjenicu već više od četiri desetljeća, točnije, od 1978. godine kada je osnovana, trudi se promijeniti Udruga osoba s intelektualnim teškoćama OSIT Krapina, koja organizira i provodi razne programe za svoje članove. Pojednostavljeno rečeno, za odrasle osobe s teškoćama u razvoju Udruga OSIT svakog dana organizira klubove, poludnevne boravke kroz koje se, uz stručno i educirano osoblje, provode razne aktivnosti. -Njima se kroz razne radionice, pa čak i ples, poboljšava i motorika. Njima trebaju te radionice, ali treba im i druženje. Jer tko od nas voli cijelo vrijeme biti doma? Njima treba nekakva interakcija. Ono što je nama cilj je da se integriraju u društvo i da ih društvo prihvati. Mi jako puno surađujemo s osnovnim i srednjim školama jer, kao što je nedavno komentirao ravnatelj OŠ Đurmanec, ako samo jedno dijete senzibiliziramo i probudimo u njemu empatiju prema osobama s teškoćama, napravili smo dobar posao. A mi se trudimo to prenijeti na što više djece - ispričala nam je predsjednica Udruge, Ljiljana Mužar.

Tri kluba

Udruga, napominje Mužar, djeluje preko klubova. – Trenutno imamo tri kluba. Sjedište kluba 'Katarinčica' je u Krapini, no u Đurmancu imamo svoje prostore koje smo dobili na korištenje od Općine. Dobili smo ih u starom stanju pa smo ih renovirali te dobili licencu od ministarstva za poludnevni boravak za deset osoba. Osim toga, od ove godine smo umreženi u Mrežu socijalnih davatelja usluga za još deset osoba. Tako da trenutno imamo poludnevni boravak u dvije smjene, jedan po programu, a drugi po Mreži. S obzirom na to da smo ovaj prostor uredili isključivo iz donacija, a iz donacija i financiramo naš program, činjenica da smo umreženi u Mrežu, iz koje dobivamo glavarinu za svakog polaznika, daje nam sad svojevrsnu sigurnost. Osim kluba 'Katarinčica', imamo i klub 'Radobojsko srce' u Radoboju, također u općinskom prostoru, a od ove godine imamo i klub 'Radost' u Konjščini – kaže Mužar.

Edukacijska rehabilitacija

Kad smo proteklog tjedna posjetili njihov klub u Đurmancu, članovi udruge, odnosno, korisnici poludnevnog programa, stigli su tek netom prije nas. Pili su kavu i čajeve uz nezaobilazne kekse te, bilo je očito, pripremljeni očekivali naš dolazak. – Sad će pjesma – rekao nam je Radovan, jedan od korisnika. I uistinu, nekoliko trenutaka kasnije, kad je u poludnevni boravak stigao korisnik Domagoj i sjeo za klavijature, prostorima kluba zaorila se 'Dobro mi došel, prijatelj'. Roditelji, uglavnom majke, za to su se vrijeme družile ispod sjenice u dvorištu. – Roditeljima također dobro dođe ovo druženje, kroz koje razmjenjuju iskustva, iznose svoje probleme te se međusobno savjetuju – ističe Mužar. No, kao što smo već spomenuli, programi OSIT-a za korisnike nisu samo druženje i zabava. -Evo, sad dok popiju kavicu, dolazi nam edukacijski rehabilitator, gospođa Nevenka, koja s njima odrađuje prekrasne radionice jer to je veliki spektar različitih teškoća i bitno je razvijati i vježbati njihovu motoriku. Crtaju, slikaju, pjevaju, plešu, šivaju, sastavljaju perlice, izrađuju suvenire, a neke od tih suvenira, poput magnetića, ogrlica i anđela mi potom na štandu na Hušnjakovom 'prodajemo' za donacije, koje su nam nasušno potrebne – kaže Mužar te naglašava da svaki korisnik, osim kave i keksa prilikom dolaska, svakog dana dobije i puni obrok.

Stanovanje uz podršku

Na kraju našeg posjeta, predsjednicu Mužar pitali smo imali li Udruga i kakvih daljnjih planova, odnosno, što je to što im je nasušno potrebno da bi nastavili razvijati sve ono dobro što čine za svoje korisnike. -Ono što nam je sad goruće, odnosno, naš veliki cilj za kojeg ćemo trebati veliku pomoć je stanovanje uz podršku. Naime, ovo su osobe čiji su roditelji već starije životne dobi, a naši članovi, kad više nemaju doma nikoga tko bi se mogao brinuti o njima, nažalost završavaju u ustanovama. I u tim ustanovama, u većini slučajeva, ne žive dugo. U Hrvatskoj postoje kuće za stanovanje uz podršku, u kojoj te osobe, kad ostanu same, žive uz stručnu podršku educiranog osoblja, međutim, u Krapinsko – zagorskoj županiji toga za sad nema i mi to želimo promijeniti. Neke razgovore smo već počeli i sad čekamo koordinaciju na Županiji, gdje ćemo o tome razgovarati. Naime, nama treba prostor kako bi smo se s njime javili na natječaj. Jer prema uvjetima natječaja, trebamo imati ili prostor u našem vlasništvu, ili prostor kojeg bi nam netko besplatno dao u dugoročni najam – pojasnila je Mužar te dodala kako su svi donatori uvijek dobrodošli te sve one koji žele pomoći Udruzi pozvala da se jave putem e-mail adrese [email protected]

Još članaka iz "Ðurmanec"

Facebook