Željeznički branici, tzv. rampe sa svjetlosnom signalizacijom, na više željezničko cestovnih prijelaza u Zagorju stoje već gotovo godinu dana, no nikad nisu pušteni u pogon. U međuvremenu, broj nezgoda raste, signalizacija ne ispunjava propisane standarde, a administracija se vrti u krug bez vidljivog kraja.

Fotografija govori sama za sebe: nosači rampi su postavljeni, ali ne i same rampe. Moderni prometni znakovi sa signalnim svjetlima zamotani su u bijele plastične vreće, a stari prometni znakovi, koji upozoravaju na željezničku prugu, jedva da su vidljivi, jer ih zaklanja baš ta nova signalizacija, koja stoji zamotana i van fuknkcije. Na cesti — još uvijek led i kolotečine od guma. Sve je na mjestu, samo jedno nedostaje: sustav koji bi trebao zaštititi živote ne radi.

Željeznički branici na ovom prijelazu u Donjoj Stubici, gdje se jutros dogodila prometna nesreća u kojoj su ozlijeđene dvije osobe, postavljeni su još prošle godine. Prema dostupnim informacijama, radovi su završeni u roku — oprema je tu, infrastruktura je podignuta. No puštanje u pogon neprestano se odgađa. Razlozi? Administracija. Čekanje na tehničke preglede. Čekanje na suglasnosti. Čekanje na potpisane papire koji bi morali doći od jednog ureda, pa drugog, pa trećeg.

Nesreće se ne čekaju

Dok birokracija čeka, vozači ne čekaju. Prijelaz je u svakodnevnoj upotrebi, a na njemu nema funkcionalne zaštite kakva bi trebala biti. Signalizacija koja postoji ne odgovara propisanim standardima — znakovi su  nedovoljno vidljivi ili postavljeni na način koji ne zadovoljava važeće propise o sigurnosti željezničkih prijelaza.

Posljedice su predvidive. Prema dostupnim informacijama, broj incidenata i nezgoda u kojima vozači nailaze pod vlak — ili ga jedva izbjegnu — u porastu je. Svaki takav slučaj mogao je završiti tragedijom.

Tko je odgovoran?

Pitanje odgovornosti u ovakvim situacijama uvijek je složeno — i to je dio problema. Prijelaz je točka na kojoj se susreću nadležnosti Hrvatskih željeznica  i tijela koja izdaju uporabne dozvole – Agencije za sigurnost željezničkog prometa.

Mještani i vozači koji svakodnevno koriste ovaj prijelaz odavno su izgubili strpljenje. "Znamo da rampe stoje, vidimo ih svaki dan," kaže jedan od prolaznika. "Ali nitko nam ne zna reći kad budu počele raditi."

Pravni okvir koji se ne poštuje

Pravilnik o sigurnosti na željezničkim prijelazima jasno propisuje standarde za signalizaciju, vidljivost i tehničku opremljenost prijelaza. Postavljanje opreme koja nije u funkciji, uz signalizaciju koja ne zadovoljava propisane uvjete, samo po sebi može predstavljati kršenje propisa — bez obzira na razloge zašto sustav nije aktiviran.

Zaključak koji se nameće sam

Godinu dana od postavljanja branika, prijelaz je i dalje ranjivo mjesto. Oprema je tu — vidljiva, simbolična i beskorisna dok ne bude priključena i puštena u rad. Svaki vlak koji prođe, svaki vozač koji prijeđe prugu oslanjajući se samo na vlastitu pažnju, još jedno je podsjetnik da administracija ima cijenu — i da tu cijenu ponekad plaćaju drugi.