Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, ovog je petka donio nepravomoćnu presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev jednog Oroslavčanina iz Krušljevog Sela (podaci poznati redakciji), koji je tužio svoju bivšu suprugu, tražeći od nje da ga financijski uzdržava.

Kako stoji u obrazloženju presude, muškarac i žena razveli su se početkom rujna 2021. godine, a odmah petnaestak dana kasnije on je podnio tužbeni zahtjev u kojem je naveo da se „ne može samostalno kretati bez pomagala, invalid je IV. kategorije i potpuno je radno nesposoban“.

Također, naveo je i da njegove potrebe mjesečno iznose cca 3.000,00 kuna (prehrana, higijena, lijekovi, režije), a da mu je bivša supruga zaposlena u Njemačkoj gdje ostvaruje dobre prihode, pa je sudskim putem tražio od nje mjesečno uzdržavanje u iznosu od 2.000,00 kuna mjesečno.

Bivša supruga u svom je odgovoru na tužbu istaknula da su navodi njenog bivšeg supruga neistiniti i nekorektni. Kako je naglasila, upravo je ona iz sredstava svog nasljedstva kupila obiteljsku kuću u Krušljevu Selu, u kojoj je živjela sve do razvoda braka s dvoje djece i tužiteljem. Svakom djetetu darovala  je ½ kuće uz obveze djece da bivšem mužu uknjiže pravo doživotnog plodouživanja. Time je osigurala dom bivšem suprugu, iako to, kaže, nije bila dužna. Također je navela da bivši suprug u toj kući stanuje sa sinom, a sin je zaposlen i podmiruje režijske troškove, kao i veći dio higijenskih i prehrambenih potreba njenog bivšeg muža, koji uz to ostvaruje i mjesečne prihode u iznosu od 1.500,00 kuna uvećane za vaučer u iznosu od 200,00 kuna mjesečno od Centra za socijalnu skrb. Također, navela je, njen bivši suprug posjeduje i osobni automobil. S druge strane, tuženica u SR Njemačkoj ostvaruje mjesečni prihod od 1.300,00 eura, a od toga 680,00 eura troši mjesečno na najam stana, troškovi režija i pričuve iznose oko 200,00 eura, te ima tek 420,00 eura za preostale životne potrebe. Nadalje, tijekom postupka, bivša je supruga navela da je u međuvremenu saznala kako su punoljetna djeca prodala dio parcele s ribnjakom i kupoprodajnu cijenu podijelili s ocem na tri jednaka dijela. Također, poznato joj je da s tužiteljem u kući živi i njegov brat, te da je isti prodao jednu kuću u Krušljevom Selu za 15.000,00 eura i novac podijelio s njenim bivšim suprugom. Nadalje, izjavila je i da bivši suprug objavljuje na svojoj Facebook stranici oglase za prodaju motornih vozila, odnosno bavi se preprodajom i priložila je u sudski spis izlistane elektronske oglase.

Sud je na koncu utvrdio da je tužbeni zahtjev Oroslavčanina osnovan jer je člankom 295. Obiteljskog zakona propisano da bračni drug ima pravo na uzdržavanje ako nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine i ne može se zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svoga bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

No, nakon što je ocijenio sve dokaze, sud nije utvrdio da tužitelj ima pravo na uzdržavanje od bivše supruge, navodi se u obrazloženju presude.

"Tužitelj, iako nije zaposlen, ostvaruje mjesečne prihode po socijalnoj osnovi koji su cca 300 eura, živi u kući sa sinom koji ostvaruje prihode po osnovi zaposlenja. Vrlo vjerojatno, ostvaruju prihode i po osnovi prodaje vozila. Oboje stanuju u kući koju je tuženica darovala punoljetnoj djeci, a tužitelj ima pravo plodouživanja. Tužitelj posjeduje automobil. Punoljetno dijete dužno je uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život, te je sin tužitelja, kako navodi tuženica i pomaže ocu u snašanju režijskih i ostalih troškova u kući kojoj su zajednički. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje, kćeri stranaka, koja je iskazivala vrlo uvjerljivo, a iz istoga je vidljivo da otac ne oskudijeva u materijalnim sredstvima niti da se trudi poboljšati svoje zdravstveno stanje, koje bi mu omogućilo i bolje radne sposobnosti ( reguliranje tjelesne težine). Nadalje je vidljivo da sredstva i mogućnosti tuženice koja radi u Njemačkoj za tek 10 eura bruto po satu, nisu takva da može uzdržavati i bivšeg bračnog druga, kada bi ovaj i imao takvu osnovanu potrebu. Tuženica je “gastarbajterica“ s niskim primanjima, a živi u unajmljenom stanu, dok tužitelj živi u kući koju je tuženica kupila od nasljedstva iza svojeg oca i koju je darovala zajedničkoj djeci, na osnovi upisanog prava plodouživanja. Temeljem iznjetoga, obveza uzdržavanja tužitelja za tuženicu bila bi očita nepravda, kako to određuje čl. 299. ObZ-a. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev.", naveo je sud u Obrazloženju presude donesene ovog petka.

No, presuda je za sada nepravomoćna i tužitelj se na nju ima pravo žaliti u roku od 15 dana.