S jedne strane bili su učenici 4c razreda Osnovne škole Oroslavje i njihova učiteljica Snježana Skitarić Knezić, a s druge troje članova Udruge invalida Bedekovčina Alessandra, Ivica i Klementina, sve tri osobe s Down sindromom te voditeljice kreativnih radionica prvostupnica fizioterapije Ivana Vukić i Mateja Tomorad socijalna pedagoginja te dvije mame, Alessandrina mama Brankica i Klementinina Dragica koja je ujedno u Udruzi invalida Bedekovčina voditeljica kluba 'Put'. Spojeni video linkom s obzirom na okolnosti u kojima živimo, svi zajedno sudjelovali su u interaktivnoj radionici povodom današnjeg Međunarodnog dana osoba s Downovim sindromom. Zadaci su bili malo lakši, malo teži, ali zabavni, pa su s jedne i druge strane najprije nacrtali svoja stopala koje su zatim pobojali vodenim bojama, ali jako razrijeđenim s vodom tako da su te boje slamkama ispuhali po nacrtanim stopalima. Nastale su prekrasne kreacije prelijevanjem bojama, a zatim su svi svoja stopala izrezali. Napravili su i izrezali i jedno tijelo s dva ticala, a kad su promijenili lijevu i desnu stranu stopala i zalijepili na tijelo nastali su prekrasni leptiri šarenih krila.

Svi su radili isto

Članovi s Downovim sindromom sve su radili kao i učenici 4c razreda OŠ Oroslavje, a to je bila i poanta ove radionice. Inače, osobe s Downovim sindromom su tople, plemenite, dobre, vole dobre osjećaje, glazbu, suosjećajni su i jako vole podršku bez koje ne mogu ostvarivati ništa u svom životu. Ovog puta podrška su bili učenici 4c koji su se dobro pripremili ispisujući na papire kvalitete osoba s Downovim sindromom, a u školu su došli, naravno, u različitim šarenim čarapama. Radionica je bila izuzetno zabavna, a jedni i drugi su vidjeli kako i što radi druga strana.

Različitost je što nam treba i što nas čini boljim ljudima

'Glavna poruka radionice bila je da osobe s Downovim sindromom se međusobno razlikuju, ali bez obzira na status oni bez podrške i prihvaćanja ne mogu živjeti, a njih treba najprije tražiti kod najmlađih generacija koje će kroz život tu podršku izgrađivati i znati je pružiti. Važno je da osobe s Downovim sindromom shvate da postoje ljudi koji su zainteresirani za njihov život jer im to podiže samopouzdanje, doživljavaju sebe u pozitivnom svjetlu, odvažniji su i hrabriju. Za zdravu djecu to znači da svoju snagu i potencijale usmjere prema onima koji ne mogu bez podrške. Različitost je ono što nam svima treba i što nas čini boljim ljudima, rekla nam je Klementinina mama Dragica Burek. 'Ovime smo pokazali tu inkluziju osoba s teškoćama u razvoju u redovnu populaciju, prije svega osnovnoškolcima koji su na početku svojeg razvoja i društvenog života kako bi se njima istaknulo da i drugi, različiti od njih, mogu jednako sudjelovati u istim aktivnostima, rekla nam je nakon radionice Mateja Tomorad. Ivana Vukić istakla je da nije bilo razlike u onome što su radili učenici oroslavskog 4c i članovi Udruge invalida Bedekovčina koji imaju Downov sindrom, a upravo je to bila želja da se pokaže da i oni mogu napraviti većinu stvari isto kvalitetno i dobro kao i ostali. Kod nekih sitnica su trebali pomoć voditeljica radionica, ali to je dio u kojem se one uključuju, pomažu i svi su mogu biti jednakopravni. Mama Brankica zadovoljna je što njezina Alessandra pohađa te radionice jedom tjedno i predlaže da se ta djeca više uključe u bilo kakve radne aktivnosti jer je njima to jako potrebno. Klementini je u cijeloj ovoj priči bio najljepši leptir, Ivici je najbitnije druženje, a Alessandra nam je rekla da je zadovoljna jer je i bojala, i puhala i rezala. S druge strane učenici 4c poslali izradili su im i poslali video za vječnu uspomenu na ovaj dan.