Dok je prije svaka druga kuća u selu imala kravu, danas je ta životinja i na selu rijetkost, jednako kao i obitelji koje žele i vole baviti se uzgojem krava, koza, ovaca i pravljenjem domaćih proizvoda. No, u obiteljsko - poljoprivrednom gospodarstvu u Stubičkim Toplicama, Kunovići uživaju u nekadašnjim vrijednostima, dok se bave uzgojem tridesetak koza.

Prirodne kosilice

OPG imaju od 2003. i trenutno uzgajaju mliječne koze francuske alpine. No, njihovo dvorište u centru Stubaka mnogi pamte po konjičkom klubu koji su imali devet godina, uz ponije, konje za jahanje i kočije. Nakon iskustva s mnogim životinjama, danas su se odlučili za ''prirodne kosilice''. – Moje parcele se zovu pašnjaci, namijenjeni su za to da se na njima pase stoka. Ne zove se malčirnik ili flaksernik, nek se zove pašnjak – započeo je svoju priču Radovan Kunović.

Dvadeset i pet odraslih koza plus pomladak šeću slobodno njegovim dvorištem. – Koza je najisplativija životinja koja može živjeti u našim uvjetima. Najpametnija je, najinteligentnija, ali i najprivrženija. Nemam penez da si kupim traktor ili malčer i da v njega stalno natačem da bi očistil svoju zemlju. Radije pustim koze da ''kose''. Za njima ne trebaš hodati s kanisterom i natakati u njih, nek za njima ideš sa žatrkom da istačeš iz njih. Pokositi ili pomalčati travu koja je hrana za kozu, konja, kravu ili ovcu koja nam onda daje meso, mlijeko i dodatne proizvode, ista je glupost ko da grožđe, koje je baza za vino, poflaksam s flaksericom – slikovito nam je pojasnio.

Privržene i umiljate koze

U posao su uključene i njegova supruga i kćer. Supruga Ljiljana je uglavnom zadužena za dojenje, a za pravljenje sira je zajedno s kćerkom završila tečaj. Ništa komplicirano, kaže. - Jedna koza dnevno daje prosječno 3 litre mlijeka. Kad se podoji, mlijeko se odmah mora precijediti, staviti na hladno i poslije se prerađuje i prokuhava. Stavljam ocat, soli, a poslije se stavlja u kalupe i hladi – rekla je.

U ponudi imaju svježi sir, dimljeni sir i u maslinovom ulju, ali na njihovom domaćinstvu kupiti možete i mlijeko. Potražnja za kozjim sirom je velika. – Imamo već stalne kupce, a  da su zadovoljni, pokažu nam tak kaj sa sobom dopeljaju još barem tri – kaže Ljiljana, kojoj u brizi za koze i ostatak pravog oglednog zagorskog dvorišta pomaže i 28 – godišnja kćer Nikolina, koju koze posebno vole i koja se u ovome poslu itekako našla. – One su mi ko ljubimci, privržene i umiljate, vole se družiti, ne bježe i ne napadaju, tako smo ih odgojili jer smo puno vani s njima i družimo se. Ali su i mudre i znatiželjne. Čim dođe netko novi, moraju vidjeti kaj se događa – ispričala nam je Nikolina, a to smo vidjeli i sami, jer su se koze rado družile s nama, posebno s fotografskim objektivom.

Jedna nas je odmah dočekala pred ogradom, provela nas kao pravi vodič imanjem, a onda nas ispratila na odlasku. Ona je toga dana, našalili su se vlasnici, bila zadužena za goste kao specijalni vodič.

Domaći proizvodi

Posla pretjeranog nema, samo 365 dana godišnje moramo biti prisutni – našalio se Radovan. No, da su posebno zahtjevne, i nisu. Spavaju u zatvorenom prostoru, a ujutro ih nakon podoja puštaju na pašnjak. Sve što im treba je trava, voda i, u ljetno vrijeme, hladovina. Nema tu velike zarade, dodao je, ali može itekako doprinijeti kućanstvu. - Uz to, znaš kaj jedeš. Ako gledamo iz tog aspekta, na velikom smo dobitku moja familija i ja, a i prijatelji koje rado pozovem da degustiraju naše proizvode, pogotovo kad se tome pribroji i ona druga strana, koja je za dušu, a to je opuštanje uz te životinje, jer ti one ljubav koji im daješ vraćaju deseterostruko – kaže Radovan, koji se uz poljoprivredu bavi i glazbom.

''Rad na poljoprivredi nije sramota''

No, nije bavljenje ovim poslom uvijek ugodno. – Mi nemamo divljih životinja koje bi ugrožavale našu poljoprivredu. Naši jedini neprijatelji u poljoprivredi su jalni susjedi i čumige – našalio se Radovan na vlastiti račun, obzirom da se pojedincima u Stubičkim Toplicama ne sviđaju stanovnice njegova imanja. – Potpisivali su čak i peticiju protiv mene i mojih koza. Toliko su se ljudi odvojili od prirode da čak pokušavaju spriječiti naš pošteni rad. Žale se da su bučne, da mekeću i šire miris, što i sami vidite da nije istina – požalio se.

 

Ipak, Kunovići ne odustaju, navodeći kako rad na poljoprivredi nije sramota. Namjera im nije imati sto koza, nego onoliko za koliko imaju uvjete, kako bi mogli ostvariti cilj i napraviti jedinstvenu destinaciju u Zagorju i ne samo prodavati svoje proizvode, već omogućiti turistima da degustiraju domaće proizvode ili pak sami doje, kako bi se na njihovom OPG – u stvorila dodatna djelatnost i vrijednost, u turističke svrhe. U tome će im, uz vlastito veliko zalaganje, pomoći i poticaji u poljoprivredi koji, kaže Radovan, nisu zanemariva sredstva, jer je konačno i država shvatila da ne smijemo uništavati naše poljoprivredne površine, već poticati ljude da obnove poljoprivredu.