Prethodni članak
Sljedeći članak

IZVIĐAČKI KAMP: ''Djecu učimo da nismo napravljeni od šećera i da je i kiša dobrodošla''

Odredu izviđača Savski Gaj ovo je već 16. godina otkako organiziraju izviđački kamp u Burnjaku, a već su pri prvom posjetu odlučili kupiti ovaj teren kako bi na vlastiti posjed mogli dolaziti svake godine


Sedamdesetak djece proteklog je tjedna boravilo u izviđačkom kampu Burnjak u Gornjoj Stubici, gdje su se družili, učeći o prirodnim zakonitostima te kako se ponašati i snalaziti u prirodi. Odredu izviđača Savski Gaj ovo je već 16. godina otkako organiziraju izviđački kamp u Burnjaku, a već su pri prvom posjetu odlučili kupiti ovaj teren kako bi na vlastiti posjed mogli dolaziti svake godine.


Bez mobitela
Na 8 tisuća kvadrata livade usred šume, s potokom po sredini, konačari su još početkom srpnja podigli šatore za klince koji su nestrpljivo čekali da iskuse život u prirodi. - Gradska djeca imaju raznih aktivnosti po gradu, i sportskih i pjevačkih, no ovo je nešto drugačije. Ovo je pripremanje djeteta ne samo za život u prirodi, da upozna bilje, prirodne zakonitosti, da kuha i savlada osnove prve pomoći, da se zna orijentirati i slično, već im sve to pomaže da nauče raditi u timu i osnovama komunikacije, čime stječu temelje i za snalaženje kasnije, u bilo kojem životnom području – ispričala nam je predsjednica Odreda izviđača Savski Gaj Višnja Sremić, koji svi od milja zovu Točkica. Djeca imaju osigurane šatore, kuhinju i svakodnevne obroke koji se za njih kuhaju te sanitarni čvor, a sa sobom u kamp moraju ponijeti nepropusnu odjeću i obuću te sve što im je potrebno za osobnu higijenu i vlastite potrebe. Društvene igre i instrumenti su dobrodošli, dok je preporuka ne nositi mobitel. – Fali im elektronika prva dva dana, međutim kasnije sami priređuju zabavu – rekla je njihova glavna voditeljica Točkica.


Radionice
Cjelodnevni program u kampu počinje ujutro u 8 sati. – Nakon buđenja tjelovježba, vrijeme za spremanje šatora, podizanje zastave, a potom pregled šatora. Nakon doručka kreću prve aktivnosti. Uglavnom su to razne praktične radionice. Gradili smo police za šatore, koševe za smeće, učili vezati čvorove i razne signalizacije, a tu su i razne kreativne radionice. Svaki dan imaju i sastanke s predstavnicima po svojim patrolama po kojima su podijeljeni. Nakon ručka slijedi odmor sat vremena, a onda opet radionice, izleti, šetnje i slično – rekao nam je vođa logora Filip Katušić, dodavši kako su radionice raznovrsne, a one sportske na redu su predvečer. Nakon večere, nezaobilazno je druženje uz logorsku vatru. Djeca uzrasta završenog 4., 5. i 6. razreda su u prirodi boravila tri tjedna, dok su oni mlađi kampirali samo tjedan dana, a svi su članovi Udruge skauta Savski Gaj iz Zagreba. – Svatko se dijete u programu može naći, jer svatko radi ono što mu leži. Radi se u manjim grupama s mentorom odraslom osobom. Naravno da gdje su djeca uvijek ima i manjih problema, ali sve je to u granicama normale, učimo ih kako na miran način riješiti sukob, ali i da se ne srame reći što misle – kaže Višnja.


Kiša ne smeta
U 15 godina kampa susreli su se s mnogim i ugodnim i neugodnim situacijama, a poplavu 2005. neće zaboraviti, kada su se morali smjestiti kod sportskog centra. No, kad je samo manja kiša, kakva ih je često iznenadila proteklog tjedna, program se prilagodi. – Dok pada smo pod nadstrešnicom u glavnom šatoru, a kad prestane, aktivnosti se normalno odvijaju. Djecu učimo da nismo napravljeni od šećera i da je i kiša dobrodošla – istaknula je, kao i činjenicu da iako se stalno boravi i spava na otvorenom, nema nikakve opasnosti. – Osobno imam preko 3 tisuće dana pod šatorom i za svih tih godina imala sam dva uboda krpeljom, a zmiju nikad nisam srela. Da bi se djeca osjećala sigurnije, imamo i noćna dežurstva – dodala je.


Gosti iz Splita
Uz izviđače iz Zagreba, kamp su podigli i članovi Skautskog kluba Split. – Došli smo 12.7. pripremiti kamp, a djeca su nam se pridružila 6 dana kasnije. Oni imaju svoj dnevni red i aktivnosti, podijeljeni su po logorskim krugovima i imaju svoje vođe koji brinu da se sve odvija po redu te su im podrška i potpora. Dosad smo uglavnom bili u Lici i Gorskom Kotaru i ovdje smo prvi put, a super nam je. Uključeni su i izleti kako bi djeca upoznala krajolik, gradove i kulturu, pa smo bili u Kumrovcu, Krapini, ali i u toplicama – ispričala nam je voditeljica kampa Paula Marković, dodavši kako se ovdje djeca uče samostalnosti, jer nema mame koja bi pospremila ''sobu'', već se sami brinu oko svojih stvari. Doticaj s prirodom pomaže malim izviđačima da postanu snalažljiviji i da se upoznaju s drugim načinima zabave, osim onih tehničkih, koji su danas najpopularniji. A oni izdržljiviji uče se i samodisciplini kroz samovanje, gladovanje i šutnju u šumi, kamo uz šator, štrik i vodu, ponesu i nešto za čitanje, druženje sa samim sobom i prirodom.

Još članaka iz "Stubičke Toplice"

Facebook